Dejan Grujić, Stambena zajednica Davorina Jenka 3a, Mirijevo: Sve je moguće samo ako postoji grupa ljudi sa istim interesovanjima i istim željama

Primer timskog rada, sloge i aktivizma mogli bismo da prepišemo od stanara iz ulice Davorina Jenka 3a iz Mirijeva. Reč je o 20 porodica koje nisu imale mesto za boravak sa decom i druženje. Nakon što im je investitor ustupio na korišćenje deo parcele namenjen za park, stanari su zasukli rukave i zahvaljujući svojoj inicijativi „Parkić za decu“, uredili prostor. Udruženim snagama postavili su klupice, izravnali površinu tada budućeg parka, postavili kante za smeće, a na tome se, kažu, neće zadržati. O svemu ovome za PROMENI govori jedan od inicijatora, Dejan Grujić.

-Zbog čega je aktivizam važan?

Današnje vreme je pokazalo da se neke stvari ne mogu samostalno izvršiti. Aktivizam je važan iz više razloga: potreba za aktiviranjem veće grupe ljudi, promocija određenih ideja, rad na samo promociji kao i promena svesti kod građana da neke stvari zavise i od nas samih, a ne samo od sistema.

-Koja je bila inicijalna kapisla da započnete Vašu aktivističku priču?

Kao što sam u više navrata rekao ideja naše organizacione jedinice, odnosno stambene zajednice je bila ta što pored velikog broja male dece hteli smo da napravimo nešto što bi moglo da koristi svima nama kao mesto za slobodne aktivnosti i opuštanje. U više navrata smo se obraćali državnim institucijama od sekretarijata za sport i omladinu, zelenila beograd, beokom centra, koji su nam odgovorili da oni nisu nadležni za privatne svoji i da mogu da izađu u susret samo ako je određena parcela u državnom vlasništvu. Zadnja opcija nam je bila platforma promeni.rs, koja je zainteresovala naša priča i koji su nam se obratili u roku od dva dana.

                                     Foto Dejan Grujić

-Da li ste nekada (i kada) poželeli da odustanete?

Mogu iskreno da kažem da sam u početku razmišljao o tome da odustanemo od ideje, ali naravno inat je bio jači od svega i želeo sam da ovaj projekat isteram do kraja po svaku cenu i da dokažem sebi da je ovako nešto moguće u Srbiji. Potrebno je samo strpljenje i upornost.

-Koji su Vam bili najveći izazovi tokom aktivističke borbe?

Najveći izazovi su nam bili ti što projekat nismo mogli da započnemo na vreme zbog vanredne situacije sa COVID 19 pa smo morali da se ubrzamo nakon ukidanja mera. Možda pod izazove mogu da navedem i to što smo svi radili nakon dolaska sa posla i što je određen broj ljudi koristio svoje godišnje odmore tokom leta pa smo morali malo da usporimo sa radovima. Drgih značajnijih izazova nije bilo.

-Najznačajniji trenutak, odnosno trenutak u kom ste pomislili da je vredelo truda?

Najznačajniji trenutak je taj kada smo proslavili prvi dečiji rođendan i kada smo shvatili da smo konačno uspeli da napravimo pravo mesto za takve aktivnosti. Danas je to tradicija i više od polovine članova danas ovde proslavlja rođendane za mališane. Mi konačno ne moramo više da brinemo da li nam se deca igraju u prašini ili na betonu.

-Po(r)uka budućim aktivistima…

Moja poruka budućim aktivistima je ta da uz malo truda i strpljenja moguće je uraditi ovako nešto u Srbiji. Potrebno je samo imati viziju i stremiti ka njoj. Naravno ovo sve je moguće samo ako postoji grupa ljudi sa istim interesovanjima i istim željama. Verujem da u Srbiji postoje još ovakvih ljudi kao što smo mi neka im ovo bude smernica za budući aktivizam. 

-Podrška kroz promeni.rs nam je značila zbog…

Obzirom da smo mi kao jedna nova celina tek stasala za ovakve projekte, sama podrška promeni.rs nam je značila kroz njihovo mentorstvo i verom da mi možemo da istrajemo u ostvarivanju cilja. Naravno uvek ljubazni i na raspolaganju ovi većinom mladi ljudi su na nas ostavili ogroman utisak da i mi sami probamo da poradimo na sebi i pokušamo zajednički da se ujedinimo u što većem broju kako bi svoje buduće projekte mogli da ostvarimo i na lokalu.

„GRAD“ sve prepoznatljiviji u Smederevu, Crveni bedževi nastavljaju da se bore za čist vazduh

Udruženja, pojedinci i aktivisti iz Smedereva već tri meseca imaju svoj Gradski razvojni dom. „GRAD“ je otvorilo udruženje „Pro.tok21“, kroz inicijativu Crveni bedževi februara ove godine, a oni nastavljaju da prave planove kako da smanje zagađenje u svom gradu. U tome im, kažu, pomažu brojni saradnici, koje su nedavno i okupili u svom novom prostoru.

Pre skoro tri meseca napravili su događaj za sve ljude iz Smedereva koji žele da se upoznaju sa njima i da vide šta su radili u proteklom periodu. Gradski razvojni dom (GRAD) je nova tačka okupljanja aktivista, ali i pojedinaca, a nalazi se na šetalištu kraj Dunava u Smederevu.

Mi smo napravili jedno otvaranje pre dva meseca za naše prijatelje, da ljudi iz Smedereva dođu i vide šta je ovde nastalo, ali je takođe bilo važno da i naše kolege vide kakav prostor postoji i dokle smo stigli i šta mogu dalje sa nama da rade. Iskobinovali smo da se vidimo sa ljudima sa kojima smo radili na projektima i aktivnostima, ali i sa drugima“, kaže Nataša Rašković iz Crvenih bedževa.

Ljudi svraćaju, prepoznaju da je to neki jedinstven prostor. Raškovićeva navodi da naziv Gradskog razvoja doma mešaju sa time da ima veze sa gradom, te dolazi do zabune.

Sve više ljudi je čulo za nas, želimo da što više ljudi čuje, pojedinci, prosvetni radnici… Imamo lep izlaz na Dunav, tako da će preko leta biti dosta aktivnosti”, kaže ona.

Za ono što su do sada uradili velika podrška stigla je od projekta Tvoje mesto u Srbiji, te su u sklopu institucionalnog granta otvorili Gradski razvojni dom (GRAD).

Imali smo zaista fantastičnu podršku, sada imamo sigurnost koju nismo imali pre. Nama su drugi pomogli, sada mi želimo da pomognemo drugima. Među tim ljudima smo stekli prijatelje i drugare, što nam mnogo znači. To je u ovom poslu prelepo, jer rade ljudi koji su zaraženi aktivizmom“, kaže Raškovićeva.

Sa Crvenim bedževima sarađivala je i organizacija RERI iz Beograda. Kažu da su oni veoma bitni za malu sredinu, i da je njihovo postojanje jako bitno za ovaj region.

Jako lepo sarađujemo, jer se bavimo istim problemima, a to je zagađenje vazduha”, kaže koordinatorka projekata RERI Tamara Bosić.

Planovi i predlozi za čistiji vazduh u Smederevu

Plan kvaliteta vazduha grada Smedereva ističe ove godine, te su Crveni bedževi uradili istraživanje kako bi novi dokument unapredili. Najveći problem sa prethodnim dokumentom bio je taj što je, kako kažu, bio mrtvo slovo na papiru.

Tema je ista, zagađenje, sve su iste poruke, ali smo u strategiji rešavanja otišli mnogo dalje i duboko smo u temi, te dajemo dragocen doprinos lokalnoj samoupravi. Da li će to da iskoriste, to nije na nama. Bitno je da to stoji, da smo mi uradili, dižemo priču, i dalje mislim da nema dovoljno ljudi koji znaju o zagađenju vazduha, te se i dalje priča, podiže svest i slično“, kaže ona.

Iz Crvenih bedževa kažu da se sada još ozbiljnije bave problemom zagađenja. Kažu da je potrebna je argumentacija, istraživanja i podaci ljudima koji donose odluke. Jedno od rešenja koje oni predlažu je gasifikacija Smedereva.

Ako vam kažem da postoji da postoji oko 900 kilometara mreže, grad koji se guši u zagađenju ima skoro ceo grad ima prokopanu mrežu za gas, ali gas nije pušten u svim delovima grada. Prosto, ne možete da se priključite. Niti neko lobira kod Srbija gasa da se to odradi, niti neko ulazi u problematiku zašto te stanice nisu puštene u rad, neka dozvola, neki problemi postoje sa projektima, niti ko daje podsticaj građanima da pređu na gas, a verujte, iako gas nije možda na nivou klimatskih promena i cele planete rešenje koje je idealno, nas bi taj gas za dve godine spasio“, kaže ona.

Sem vazduha, bave se i problemom vode i otpada u Smederevu, te će im to biti prioritet u narednim mesecima.

Vesna Marković, Sejači sreće, Varvarin: Građani pokretači pozitivnih promena u zajednici

Kako od zapuštenog prostora napraviti prijatno mesto za decu, mlade i meštane, znaju u udruženju „Sejači sreće“. Oni su u okviru inicijative „Zajedno za dečiji osmeh“, uredili zapušten prostor odnosno dvorište mesne zajednice sela Varvarin. Prostor su ispunili cvećem i drvećem, napravili su fontanu od prirodnog kamena, a planova ima još. Ipak, možda je i najvažnije to što je ova inicijativa okupila veliki broj meštana koji su želeli da zajedno sa članovima udruženja budu pokretači pozitivnih promena u svojoj zajednici, a proizišle su i neke nove ideje. O izazovima koji su ih sačekali, aktivizmu i samoj inicijativi, za PROMENI govori Vesna Marković.

-Zbog čega je aktivizam važan?
Aktivizam je važan jer vam donosi mogućnost da menjate svet u kome živite praveći ga boljim mestom za život.

-Koja je bila inicijalna kapisla da započnete Vašu aktivističku priču?
Primetili smo da deca i mladi ne provode kvalitetno svoje slobodno vreme. Primetili smo i da postoji prostor, idealan za njihove potrebe, ali nije postojala želja niti inicijativa da se taj prostor uredi. Zato smo odlučili da pokrenemo inicijativu i obezbedimo prvenstveno deci i mladima uslove za kvalitetno provodjenje slobodnog vremena.

-Da li ste nekada (i kada) poželeli da odustanete?
Nikada nisam poželela da odustanem, naprotiv, svaki novi dan u aktivizmu je nova pobeda i podsticaj za nove ideje i aktivnosti.

-Koji su Vam bili najveći izazovi tokom aktivističke borbe?

Izazov je bio okupiti meštane i druge aktiviste oko zajedničkog cilja, motivisati ih a se i sami uključe. Pored toga, izazov su bili i razni pregovori i dogovori sa donosiocima odluka i njihovo prepoznavanje našeg aktivizma.

-Najznačajniji trenutak, odnosno trenutak u kom ste pomislili da je vredelo truda?
Dvorište MZ Sela Varvarin je svakog dana ispunjeno veselom grajom i smehom dece i mladih. Svakim danom sve više njih provodi vreme na uredjenom i opremljenom prostoru. Dobili smo veliki broj mladih aktivista koji imaju stalnu potrebu i želju da se uključuju u aktivnosti, ali ono što je karakteristično i veoma značajno je to što svaki put dolaze sa novim predlozima, idejama, preuzimaju inicijativu i konstantno žele da urade nešto korisno za svoju zajednicu i bolji život u njoj.

-Po(r)uka budućim aktivistima…
Kreirajte svet po vašoj meri. Napravite ga mestom gde bi najradije živeli. I ne čekajte da to uradi neko drugi umesto vas. Najlepši su vrtovi koje sami stvorimo i negujemo. Radite na sebi. Negujte svoju dobrotu i znanja, ali ih uvek podelite i sa drugima. Družite se više, budite empatični, zračite pozitivnom energijom. Uzimajte sve najlepše od života, ali pametno i polako. Ne žurite i ne grabite. “Onaj ko grabi sebi, nikada neće uhvatiti sreću. Sreća se uzima raširenih ruku”.

-Podrška kroz promeni.rs nam je značila zbog…
Podrška kroz promeni.rs je ustvari pokrenula sve. Nakon pokretanja inicijative, pokrenule su se i završile i mnoge druge- sagradili smo fontanu od prirodnog kamena, teretanu na otvorenom i trenutno radimo na izgradnji dečjeg igrališta u ovom prostoru.

Miloš Antić, Džedajski pokret: Beskompromisno služenje čovečanstvu je najdivniji poziv

Krilatica Neka sila bude s tobom je Nišliju Miloša Antića podstakla da pokrene ljude iz  letargije i osnuje Džedajski pokret. Sa ekipom džedaja je, potom, učinio mnogo toga za lokalnu zajednicu – od organizacije kampa za decu bez roditelja do popularisanja urbane kulture među mladima kroz, sada već tradicionalni, festival Džedajkon. Za aktivistički leksikon džedaj Miloš govori o značaju aktivizma pa, shodno tome i zašto ne može sebe da zamisli na uobičajenom radnom mestu ‘’od 9 do 5’’.

Zbog čega je aktivizam važan?
Aktivizam je važan jer gura društvo na evolutivnom razvoju. Aktivisti ulažu veliki napor da se bave društvenim problemima i svojom posvećenošću, zalaganjem i hrabrošću su živi dokaz da ljudi nisu odustali od ljudi. Zato je aktivizam stil života koji uliva nadu čovečanstvu koje je u, ogromnoj većini, u poptunom neznanju.

– Koja je bila inicijalna kapisla da pokrenete inicijativu?
Inicijalna kapisla je bila letargija i potpuna predaja od života kod ljudi oko nas.

– Da li ste nekada (i kada) poželeli da odustanete?
Sa pokretom sam 9 godina, a socijalno preduzeće razvijam 4 godine. Imam svoje sportsko udruženje sa kojim organizujem polumaraton, maraton, trijatlon i trku na 6-12-24h, držim besplatne kurseve meditacije i besplatne mentorske programe za mlade. Ponekad mi se javi pomisao kako bi izgledalo da vodim život od 8 sati rada u nekoj finoj, slatko ambijentalnoj kompaniji, dodjem kući i ne razmišljam ni o čemu. Imao bih finu platu i perfektan društveni, zabavni život. No, duboko sam zahvalan što imam svest da razumem u kakvoj je nedaći danas svet i to mi ne dozvoljava da se predam ni u jednom momentu, čak i kada sam umoran, trpim osude ili sam u finansijskim problemima. Beskompromisno služenje čovečanstvu je najdivniji poziv i privilegija koju bih poželeo svakom čoveku da oseti.

– Koji su bili najveći izazovi tokom aktivističke borbe?
Najveći izazovi je izdržati mentalno u trenucima kada te ni porodica ne razume već kritikuje zašto ne ulažeš novac od kompanije u razvoj kompanije nego ulažeš u jačanje kapaciteta aktivista(saboraca). Najveći izazov je održati ljude u timu na kursu da izdrže programsku godinu iako svi rade i jedva drže fokus da mogu i druge pomagati. Izazov je stvoriti održivu organizaciju sa vrednostima koji će živeti i da nema osnivača više, a ja sam blizu da to i ostvarim..

– Najznačajniji trenutak, odnosno trenutak u kom ste pomislili da je vredelo truda?
Kada samo prvi put sakupili novac za decu bez roditeljskog staranja i obezbedili im kamp na Vlasini. U prvom trenutku nismo prikupili sredstva u roku u kom bi nam duplirali sakupljeni novac. Kada sam preneo timu tu informaciju i očekivao da će svi biti skrhani, usledio je
poznati balkanski inat “Ma sami ćemo sakupiti sve” i onda, nakon 17 akcija i dva meseca zalaganja, smo sakupili potreban novac.

– Po(r)uka budućim aktivistima…

Ne plašite se nikada! Niste sami 🙂

– Podrška kroz promeni.rs nam je značajna zbog…
Kroz ovu podršku smo rasli kao organizacija. Povećali smo vidljivost organizacije, društveni uticaj, povećali broj članova i naučili mnogo novih veština potrebnih za strateški pristup budućim izazovima.

Pogledajte u nastavku kratku video priču o ovom udruženju:

Nađa Bobičić, Pobunjene čitateljke: Aktivizam je važan zbog toga što nam otvara prostor da zajedno delujemo u pravcu promene

U uži izbor za Ninovu nagradu 2021. godine nije ušla nijedna autorka. To je podstaklo Pobunjene čitateljke koje se i inače bore protiv stereotipa u književnosti da ustanove priznanje Štefica Cvek čiji cilj nije uobičajeno nadmetanje za najbolju knjigu već naprotiv – afirmacija nekompetitivne, višeglasne, regionalne, feminističke, kvir i antifašističke književnosti. O motivima, izazovima, značaju borbe i aktivizmu iz perspektive Pobunjenih čitateljki za platformu PROMENI govori Nađa Bobičić.

– Zbog čega je aktivizam važan?
Zbog toga što nam otvara prostor da zajedno delujemo u pravcu promene, koja nam je u trenutnim globalnim okolnosti dominacije neoliberalnog kapitalizma i ekološke katastrofe, mnogobrojnih ratova i sistemskog nasilja, više nego neophodna.

– Koja je bila inicijalna kapisla da pokrenete ovu inicijativu?
Godinama pratimo i kritikujemo rodno nesenzitivisanu književnu i kulturnu scenu. Tako smo redovno pisale seriju tekstova kao komentar na dodeljivanje nagrade NIN – NIN po majci, NIN po tetki (za izbor knjiga izdatih 2018), NIN 2019: Jugoslavija bez Jugoslovenki. Kako
bismo napravile jedan prelomni korak, pisale smo o romanima koje potpisuju žene, jer u užem izboru za nagradu NIN nije bilo uključeno delo nijedne književnice. Takve prakse smatramo vrlo problematičnim, pa smo odlučile da kritiku književnosti glavnog toka, upotpunimo nekim novim i drugačijim praksama. Zato smo sastavile tekst sa našom alternativnim isključivo ženskim izborom Pobunjeni NIN-in izbor: šest autorki za neformalnu selekciju. Kao logičan korak nastalo je priznanje Štefica Cvek, koje je sve što klasične književne nagrade nisu – nekompetitivno, višeglasno, regionalno, feminističko, kvir, antifašističko. Jedinstvenost nagrade Štefica Cvek među  regionalnim književnim nagradama jeste u procesu izbora, koji sadrži dve glavne faze. U prvoj fazi smo pozvale što veći broj kulturnih radnica i radnika u književnom polju (književnice/i, urednice/i, kritičarke/i, novinarke/i) da predlože naslove pobunjene prozne književnosti objavljene tokom 2021. Njih 54 predložili su ukupno 76 knjiga, od kojih je u konkurenciju prema žanru, godini i jeziku prvog izdanja ušlo 48 (16 knjiga autora i 29 knjiga autorki te 3 kolektivna dela). Pored preporuka za knjige, zamolili smo ih i da proslede kontakte drugih koleginica i kolega koji bi mogli dati svoje preporuke, što je doprinelo stalnom uvećavanju zajednice. U drugoj fazi, žiri Pobunjenih čitateljki, prolazio je kroz preporučene naslove i napravio selekciju za ovogodišnju nagradu Štefica Cvek. U prvoj godini Šteficu Cvek dobilo je devet knjiga.

       

-Da li ste nekada (i kada) poželeli da odustanete?

Bilo je izazovno pročitati korpus od pedeset knjiga i tehnički organizovati istraživanje sa uključivanjem najšire regionalne književne zajednice, ali nismo uopšte razmatrale opciju da odustanemo. Verovatno zato što je pokretanje ovog priznanja i objavljivanje pratećeg biltena bilo naredni korak na putu kojim već godinama koračamo pored svih izazova.

– Koji su Vam bili najveći izazovi tokom aktivističke borbe? 

Izazov je kontinuirano raditi, rasti i stalno prekoračivati granice koje nam nameće konzervativno društvo, kako bismo otvarale prostor za višeglasje progresivnih poetika i ideja. Srećom, naučile smo da se ti glasovi vremenom sve više umnožavaju, da naš rad ima
saveznice/ke širom nekadašnjeg jugoslovenskog prostora, tako da ne odjekuju kao prazan odjek, nego da nam se vraćaju bogatiji i glasniji, kao sve jači odjek. Sa svakim tekstom, emisijom, podkastom, radionicom, pobunjene su brojnije i dopiru do većeg kruga drugih
pobunjenih čitateljki.

– Najznačajniji trenutak, odnosno trenutak u kom ste pomislili da je vredelo truda?
Nekoliko je takvih trenutaka. Prvi je bila reakcija književne zajednice kojoj smo se obratile i koja nam je u velikom broju odgovorila na upitnik i preporučivala kontakte drugih kolega/nica. Njihovi, mahom pozitivni komentari delovali su ohrabrujuće, ali i kao znak da postoji klima za ovakvu solidarnu inicijativu nasuprot umetničkoj sujeti i nametnutoj izdavačkoj kompeticiji koja, nažalost, dominira u književnom polju. Drugi, kada smo konačno nakon mnogo rada prelomile kojih devet knjiga ulaze u izbor. Zato što je svaka od njih vredna čitanja, uzbudljiva na svoj način. Dakle, onda kada smo napravile spisak koji bismo bez dileme preporučile drugim pobunjenim čitateljkama i za koji smo siguran da će razdrmati stvari na književnoj sceni regije. I treći, nakon proglašenja nagrade, kada su i dobitnice i najšira zajednica prihvatili izbor i njegovu nekompetitvnu prirodu, dajući podršku, preporučujući i čitajući izabrane knjige bez
obzira da li su ih napisale mlađe ili iskusnije autorke.

– Po(r)uka budućim aktivistima…
Pobunite se protiv fašizma i kapitalizma, protiv nejednakosti, i nepravde!

– Podrška kroz promeni.rs nam je značajna zbog…
Zato što smo uspele da održimo kontinuitet izdavanja biltena, ali i da pokrenemo izbor Štefica Cvek koji će se tek razvijati u budućnosti, i za koji se nadamo da će imati dugoročni uticaj. Kako malo u šali a malo u zbilji kažemo, da će trajati barem koliko nagrada NIN.

Pogledajte u nastavku kratku video priču o ovom udruženju:

Tatjana Ilić, Vlasinska vila: Vredelo je! Pokrenite se, pokušajte!

Kej na reci Vlasini, iako omiljeno mesto okupljanja Vlasotinčana, bio je prljav i neuredan. To je podstaklo mlade iz udruženja Vlasinska vila na akciju. Želeli su lepo uređeno šetalište, kej bogat sadržajima, uredno i mesto atraktivnog izgleda. I, to su ubrzo ostvarili. Angažovali su mlade umetnike da iscrtaju mural po motivima Van Gogove ‘’Zvezdane noći’’, postavili nove klupe i putokaze. Omogućili su svojim sugrađanima mnogo lepši pogled na reku. Iskustva ulepšavanja svoje varoši sa nama je podelila jedna od ‘’Vlasinskih vila’’ Tatjana Ilić.

  • Zbog čega je aktivizam važan?

Aktivizam je važan upravo zbog mogućnosti aktivnog uključivanja i učešća građana u pokretanju i  realizaciji inicijativa koje mogu unaprediti i poboljšati život zajednice u različitim životnim oblastima. Važan je i zbog samog osećaja da kao pojedinci i grupe možemo doprineti nekim promenama koje su za nas bitne.

  • Koja je bila inicijalna kapisla da pokrenete inicijativu?

Opservacija izgleda grada, šetališta, keja, razmišljanje i maštanje kako bi sve to moglo da izgleda mnogo lepše, urednije…A, istovremeno i zapitanost zbog čega se godinama unazad ništa ne menja ili se menja veoma sporo.

  • Da li ste nekada poželeli da odustanete?

Naša inicijativa je imala kraći rok za realizaciju tako da nije bilo težih momenata koji bi uticali na želju za odustajanjem.

  • Najznačajniji trenutak, odnosno trenutak u kom ste pomislili da je vredelo truda?

Najznačajniji trenutak je bio svakako krajnji ishod akcije, odnosno novi detalji na šetalištu koji su osvežili, ulepšali deo grada i izazvali mnogo lepih komentara, pozitivne i podsticajne reakcije. Smatram da smo akcijom skrenuli pažnju javnosti na to koliko je važan izgled našeg okruženja i pokrenuli i druge aktiviste, ali i zvanične institucije na lokalu na razmišljanja tako da su kasnije usledili radovi većeg obima na uređenju ovog dela grada. Sama akcija je protekla sa jednom lepom energijom, uključila je dosta učesnika i iznedrila novu motivaciju, nove planove…

  • Po(r)uka budućim aktivistima…

Vredelo je! Verujte, pokrenite se, pokušajte!

  • Podrška kroz promeni.rs nam je značajna zbog…

Značila nam je mnogo, zbog pružene šanse i podrške u svakom pogledu. I, svakako, zbog ukazanog
poverenja.

Pogledajte u nastavku kratku video priču o ovom udruženju:

Dragan Kuveljić, Grupa Mašta: Ako želiš da nešto promeniš, onda ti moraš biti ta promena

Dete kao glavni instruktor vlastitog znanja, njegovo pravo, kulturna raznolikost, rodna ravnopravnost i zdrava planeta, predstavljaju osnovnu ideju grupe “Mašta”. Izložbom fotografija „I crno i belo, tako nam se htelo – i ti se pitaš“ fokus je dat upravo na ophođenju građana prema okolini, kao i na tome da to crno nije doneo niko sa strane, već mi ili neko nama blizak. Dragan Kuveljić ukazao je na izazove sa kojima se grupa susrela, kao i na to šta je bio glavni pokretač ove izložbe.

  • Zbog čega je aktivizam važan?

Zbog potrebe za boljim i drugačijim, zbog otpora popularizmu, korupciji, ličnim interesima, nepravdi, šteti, diskriminaciji, ugrožavanju dostojanstva. Zbog čuvanja i afirmacije lične i kolektivne slobode mišljenja, kazivanja i delanja. Zbog dijaloga, podrške i prihvatanja drugih i drugačijih. Zbog potrebe da stvaramo bolje i pravednije društvo. Da se menjamo, da budemo bolji ljudi.

  • Koja je bila inicijalna kapisla da započnete Vašu aktivističku priču?

Hteo sam da neke stvari učinim boljim, pravednijim i humanijim, a kroz zvanične institucije to nije bilo moguće.

  • Da li ste nekada (i kada) poželeli da odustanete?

Kontakti i procedure sa institucijama društva su me obeshrabrivale i gasile želju i potrebu da nastavim sa humanim i plemenitim aktivnostima i idejama. Na odustajanje me podsticao i odnos donosioca odluka koji su najčešće počinjali dijalog rečenicama kako nešto ne može, a ne kako može.

                                                        FOTO DRAGAN KUVELJIĆ
  • Koji su Vam bili najveći izazovi tokom aktivističke borbe?

Steći poverenje i prihvatanje, osetljivih i marginalizovanih grupa. Podstaći ih na saradnju i veru u promene.

  • Najznačajniji trenutak, odnosno trenutak u kom ste pomislili da je vredelo truda?

Afirmacija i prihvatanje vrednosti za koje smo se zalagali. Rezultati i javni nastupi. Promocije postignuća i vrednosti.  Ostvarenje ciljeva.

 

 

  • Po(r)uka budućim aktivistima…

Negde sam pročitao i dopalo mi se. Ako želiš da nešto promeniš, onda ti moraš biti ta promena.  Da bi menjali treba prvo mi da se promenimo.

  • Podrška kroz promeni.rs nam je značila zbog…

Znao sam da nisam sam. Važno mi je da je i drugima stalo do boljeg, drugačijeg i pravednijeg društva.  Saradnja sa aktivistima drugih organizacija me učinila jačim i samopouzdanijim. Znači mi kada delimo zajedničke vrednosti. Podrška povećava motivaciju i veru u ono što radiš.

Pogledajte u nastavku kratku video priču o ovom udruženju:

Uz nove prostorije udruženja „I ja se pitam“ iz Leskovca do jačeg aktivizma građana u lokalnoj zajednici

Udruženje građana iz Leskovca „I ja se pitam“ od aprila prošle godine ima svoje prostorije. Svi građani koji su zainteresovani za uključivanje u donošenje ekonomskih i političkih odluka u svojoj zajednici mogu da se obrate njima. Sem direktnog dolaska u kancelarije ovog udruženja, kažu da su veoma aktivni i na društvenim mrežama, te ih mogu kontaktirati i tim putem.

Sve što rade, rade, kažu, u interesu svojih građana. Ovo udruženje iz Leskovca nastoji da podstakne građane da se što više uključuju u razvoju svojih zajednica. Iz tih potreba, uz pomoć projekta Tvoje mesto u Srbiji otvorili su prostorije u samom centru grada, a podrška im je stigla od Nacionalne koalicije za decentralizaciju.

„Imali smo i neku vrstu mentorstva, budući da nismo imali iskustva na početku kako funkcioniše pravni sistem kod nas, finansijski, morali smo da svaki problem na koji naiđemo da pitamo kako može i dobijali smo korisne savete što se toga tiče“, kaže jedan od osnivača udruženja Bratislav Stamenković.

Cilj kome oni teže je uključivanje građana u donošenje ekonomskih i političkih odluka u svojoj zajedinici i taj opšti cilj je ustvari bio uvek ispred njih.

Novootvorene prostorije im, kaže, znače mnogo. U njima imaju sastanke udruženja, ali i druge aktivnosti kojima se bave. Ključ uspeha u svemu što rade krunisan je Akcionim planom za rad u lokalnim zajednicama, koji su doneli nakon što su bili u stalnoj komunikaciji sa građanima na terenu.

„Radili smo anketiranje građana u lokalnim zajednicama, pomogli smo nekim zajednicama da rade akcione planove za razvoj i u okviru svih tih aktivnosti. Mi smo iskristalisali nekih 50 predloga projekata za koje su građani smatrali da su od važnosti za njihovu zajednicu i da ih treba staviti u funkciju“, ističe Stamenković.

On dodaje da je kod građana prisutan veliki strah da predstave svoje potrebe, tako da su ljudi iz udruženja njima neka vrsta zagovornika njihovih potreba, problema, ali i mogućnosti razvoja.

„Sa tih 50 i nešto predloga smo izašli na nekoliko javnih rasprava o budžetu grada i moram da kažem da onako, vide se i neki mali pozitivni koraci od strane reakcije gradskih vlasti za osluškivanje šta to mi imamo da kažemo kao građani, kao udruženje sa ljudima sa kojima smo bili u komunikaciji“, dodaje.

Neke stvari su odmah i podržane, te su im građani odmah javili da su neke aktivnosti krenuli da se rade, neki projekti da se realizuju i to njima predstavlja podsticaj da nastave dalje da rade u tom pravcu.

Pasivni građani kao posledica dešavanja poslednjih 30 godina

Iako aktivizam jača i dalje to, smatraju u udruženju, nije dovoljno. Pasivnost je posledica političkog ambijenta, gde se stvara osećaj da neko drugi treba da im reši probleme, bez da se oni pokrenu i angažuju, dodaje Stamenković. Ističe da su oni koristili razne metode kako bi podstakli građane da se uključe.

„Tu je bila nagradna igra ‘Budi super građanin – pokreni svoju zajednicu’ gde smo imali masu predloga projekata od strane građana koje smo dobili preko imejla, preko društvenih mreža i ti su takođe ušli u predlog koje smo predali gradskoj upravi“, ističe.

Stamenković ne krije nezadovoljstvo konkretnim rezultatima, te navodi da građani moraju da se udružuju sa zajednicama, da pokrenu inicijative i da rade u zajedinici, te je sve na njima koliko će se oni zalagati.

Dragan Sekulić, neformalna grupa građana iz Kosjerića: Aktivan čovek može uspeti da promeni nabolje

Čudesno vrelo pitke hladne vode na planini Povlen predstavlja neotkriveni biser za ljubitelje prirode. Ta bistra voda izbija iz kamenog zida kanjona reke Skrapež i predstavlja osvežavajuću oblast ovog područja. Zbog čega je uređenje baš ove oblasti bilo važno govorio je Dragan Sekulić.  

  • Zbog čega je aktivizam važan?

Drži nas na okupu, naša zajednica Crveni breg, deo sela makovište, opština Kosjerić u zapadnoj Srbiji je mala, i ovo je bila prilika da uradimo nešto zajedno.

  • Koja je bila inicijalna kapisla da započnete Vašu aktivističku priču?

Inicijative da se zaštite Taorska vrela, koja se nalaze u neposrednoj blizini izvora reke Skrapež sa jedne strane. Sa druge to je strah da ne bi došli neki nazovi investitori koji bi pregradili reko nizvodno od izvora i napravili branu za buduću mini hiodroelekteranu.

Foto Vlado Dodović

  • Da li ste nekada (i kada) poželeli da odustanete?

Nije bilo te opcije. 

  • Koji su Vam bili najveći izazovi tokom aktivističke borbe?

Vremenske prilike da završimo postavljanje, planinski predeo, rani sneg, hladno vreme.

  • Najznačajniji trenutak, odnosno trenutak u kom ste pomislili da je vredelo truda?

Kad smo postavili prvu tablu na putu. Zatim info table i putokazi za posetioce koji sad dolaze i borave uz uredno obeleženu stazu pa info tablu o izvoru, upustvo o ponašanju… 

  • Po(r)uka budućim aktivistima…

Aktivan čovek će nešto uspeti da ostvari i realizuje i  promeni nabolje svoje okruženje.

  • Podrška kroz rs nam je značila zbog…

Mogućnosti da uradimo nešto što će svima koristiti.

Maja Ćurčić, Art Aparat: Aktivizam nas uči da razvijamo empatiju, solidarnost i budemo deo zajednice

Romi su često suočeni sa diskriminacijom i isključenjem iz opšteg javnog života, pokazalo je Istraživanje o položaju Roma u Srbiji, koje je 2018. godine sprovela organizacija Civil Rights Defenders. Takođe, pomenuto istraživanje govori da u Srbiji, kao i u drugim zemljama u Evropi, preovladava anticiganizam, kumulativna diskriminacija i predrasude i pogrešna percepcija. Udruženje Art Aparat se bavi ovim problemima, a kroz projekat „Svi uglas-Cela Srbija peva na romskom!“ pažnju su usmerili na problem isključenosti romske dece i mladih iz šire društvene zajednice, ali i promociju romske kulture kroz objavu profesionalnih sadržaja. Na sve ovo uticali su kroz razne muzičke radionice u nekoliko gradova, uključivanjem novih članova iz cele Srbije u onlajn hor, snimanje i objavu video i audio materijala i promociju sadržaja.

-Zbog čega je aktivizam važan?

Aktivizam nas uči da razvijamo empatiju, solidarnost i budemo deo zajednice. U vremenu kada smo vrlo često otuđeni, on nas okuplja i osnažuje da dignemo svoj glas protiv nepravde i ne odustajemo od stvari koje su važne. Aktivizam nije samo organizacija velikih građanskih protesta-to je i borba komšija da se polomljena klupica u našem kraju popravi, akcija da se ljudima u nevolji pomogne, to je kada se za kuce i mace skuplja hrana i svaki drugi vid delovanja da društvo bude bolje. Mislim da u tim borbama nema velikih i malih i da su sve velike, a da nas borba da nam bude bolje čini boljim ljudima.

-Koja je bila inicijalna kapisla da započnete Vašu aktivističku priču?

Radeći u jednoj muzičkoj školi kao nastavnica muzike, imala sam prilliku da sa decom radim na razvoju njihovih muzičkih veština. Ipak, od početka me je privlačilo da otkrivam šta sve muzika može da nam da, a što nije samo pevanje i sviranje instrumenta. Tako sam odlučila da se prijavim da volontiram u Svratištu za decu, kako bih deci koja nemaju skoro nikakvih prilika da u društvu razvijaju svoje talente dam priliku da kroz muziku nađu svoj izraz. Iskustva rada u ovakvom kontekstu, kao i mogućnosti koje je muzika kao alat pokaza inspirisale su me toliko da sam sa grupom kolega osnovala udruženje i od tada se najviše fokusiramo na rad sa pripadnicima osetljivih društvenih grupa, pažljivo razvijajući sopstveni pristup za njihovo osnaživanje.

                                                                            FOTO A.Đ. MRCN

-Da li ste nekada (i kada) poželeli da odustanete?

Svi ljudi koji su uključeni u naše udruženje su ljudi puni entizujazma iljubavi za svoj posao. Ipak, raditi u civilnom sektoru kao mala organizacija ima raznih izazova i vreme će pokazati da li smo spremni da ih sve izdržimo. Za sada nismo pomišljali da odustanemo.

-Koji su Vam bili najveći izazovi tokom aktivističke borbe?

Teme kojima se mi najčešće bavimo se smatraju za kompleksne jer je položaj naših učesnika izrazito težak, ali smatramo da kada vas neka tema iskreno zanima i na njoj želite da radite ta težina vam lakše i pada. Ono što nas najviše motiviše je vera u ljude i uverenje da smo svi dobri ako nam se pruži prilika da to budemo i sa time prilazimo svim našim učesnicima, bilo da dolaze sa margine ili iz privilegovanog položaja. Mnogo više od kompleksnosti tema kojima se bavimo, pogadja nas to što kultura u našem društvu nema dovoljno podrške ni od države ni od drugih institucija i fondacija. Kao organizacija koja dugo koristi umetnost da bi adresirala važne društvene teme, smatramo da ovaj prostor mora biti veći kako bi svi akteri koji se umetnošću i kulturom bave posvećeno mogli da razvijaju svoje programe i kako bi se u društvu negovala raznllikost kulturnog izraza, što smatramo važnim za svako društvo.

-Najznačajniji trenutak, odnosno trenutak u kom ste pomislili da je vredelo truda?

Skoro svaki trenutak kada se okupimo sa učesnicima je trenutak kada to osećamo. Ne samo mi koji smo pokretači, to je osećaj i naših učesnika. Ono u šta mi verujemo je zajednica i srećni smo što smo uspeli da stvorimo prostor u kojem vladaju podrška, empatija i ljubav i u kojem ljudi slobodno razgovaraju bili mladi ili stari. 

-Po(r)uka budućim aktivistima…

Budućim aktivistima poručila bih da pri promišljanju svog rada ne zaborave da je bilo koji rad razmena i da u toj razmeni ne zaborave da misle i na svoje porebe. Poručila bih takođe da je aktivizam maraton a ne sprint, da budu strpljivi, radoznali i srećni zbog svake male pobede jer svaka malao pobeda je važna.

-Podrška kroz promeni.rs nam je značila zbog…

Ova podrška nam je značila jer nam je omogućila da se razvijamo u više pravaca. Uspeli smo da pokrenemo i razvijamo edukativni program u okviru kojeg je neastao serijal Put Roma, koji će biti dostupan na našim kanalima do kraja aprila. Pored toga, razvili smo mnogobrojna aprtnerstva izvan Beograda, kroz koja smo imali priliku da se družimo sa fantastičnim organizacijama i školama u Srbiji. Naša organizacija je izradila i brošuru koja predstvlja metodologiju a koriščenje muzike kao alataza društvenu promenu, a naša znanja smo počeli da delimo sa drugima kroz organizaciju radionica i treninga za omladinske radnike, nastavnike i druge zainteresovane ljude zaposlene u obrazovanju. 

Pogledajte u nastavku kratku video priču o ovom udruženju: