Javna rasprava o budžetu neophodna kako bi građani znali kako se troši njihov novac

Udruženje “I ja se pitam” iz Leskovca smatra da je javnost često uskraćena za informacije o preraspodeli budžetskih sredstava. Zbog velikog i opravdanog rizika od političko/partijske zloupotrebe budžeta od strane donosioca odluka, smatraju da je vrlo važno da se ovi procesi obavljaju transparentno i kroz učešće građana, kako bi se potrebe i problemi brže rešavali, i na taj način ubrzao razvoj i kreirao povoljniji ambijent u zajednicama. Zbog toga su osnovali svoje udruženje, kako bi na adekvatan način prikazali građanima kako se troši njihov novac od poreza. 

Udruženje je osnovano radi ostvarivanja ciljeva u oblasti razvoja građanskog društva, demokratije, kulture življenja i vladavine prava i zalaže se pre svega za uspostavljanje principa odgovornosti u društveno političkom životu, podsticanje i promociju transparentnosti organa vlasti i političkih aktera, jačanje građanskog aktivizma, promociju vrednosti demokratskog društva i ljudskih prava. 

Oni deluju lokalno, ali su im ciljevi  globalni – uspostavljanje pravednijeg sistema i društvenih okolnosti, kaže Bratislav Stamenković, član ovog udruženja.

“U tom smislu se uspostavlja komunikacija sa drugim sličnim udruženjima i grupama, a delovanje na lokalu pretpostavlja kontakt i sa građanima i u ruralnim i u urbanim sredinama, kako bi se kroz saradnju jasno definisali pravci zastupanja potreba i rešavanja problema. Jedna od ključnih pretpostavki koju zastupamo je ‘Dobro informisani građani u procesu donošenja odluka od značaja za zajednicu’ i jedna od najvažnijih tema je planiranje razvoja i usvajanje planova (mikro i makro) i budžeta na participativnom principu”, kaže Stamenković.

Po njihovim analizama, jedan zaposleni građanin sa prosečnom neto platom godišnje kroz razne poreze i doprinose, uplati u budžet, republički, i budžet lokalne samouprave, između 3000 i 4000 evra.  Zato smatraju da građani moraju da budu deo procesa odlučivanja o tome kako se troše resursi. 

“Jedan od najvećih rizika i problema je nespremnost stranaka na vlasti da pristupe ovakvom sistemu participacije, jer se to direktno kosi sa njihovim političko/partijskim i ličnim interesima, ali gledano dugoročno, uspostavljanje sistema gde građanin može direktno da utiče na odluke je od krucijalnog značaja za brži i kvalitetniji razvoj, i razvoj u skladu sa stvarnim potrebama i problemima građana. Istovremeno je to i politički interes svakoga ko je na vlasti – da uspostavi sistem koji služi građanima i na taj način gradi svoj autoritet kod istih”, ističe Stamenković. 

Rešenje je, kako kaže, u osnaživanju i edukaciji građana o njihovim pravima i mogućnostima, ali istovremeno i kampanja da nosioci vlasti treba da uspostavljaju sistem servisiranja, a ne vladavine. 

“Možda je najveća prepreka što u izbornom sistemu ne postoji institucija opoziva, te stoga kroz proporcionalni sistem građani i ne znaju ko njihovu zajednicu zastupa, pa je teško i potrebe i probleme kanalisati ka političkim organima (donosiocima odluka) koji treba da ih rešavaju. Sistem opoziva i glas za osobu, a ne za listu je rešenje koje mora da se usvoji na institucionalnom/državnom nivou, zakonski i podzakonski”, dodaje Stamenković.

Rasprava o budžetu je uglavnom samo formalno javna. Organizovanje jedne rasprave nekoliko dana pre usvajanja u skupštini ne daje mogućnost bilo kakvog uticaja na isti, jer je prethodno konstantno izostajao konsultativni proces sa građanima, organizacijama, udruženjima, privrednicima, i sve se svodi na uglavnom prepisivanje stavki od prethodnih godina sa izmenama od 3-5% povećanja ili smanjenja izuzev kapitalnih investicija koje se uključuju u lokalne budžete, u koje pogotovu građani nemaju uvid. 

“Takođe je važno da bude javna, jer često se provlače odluke, koje direktno štetno utiču na život građana i njihovo okruženje. Jedno od važnijih pitanja je i način dodeljivanja poslova, kao i nemogućnost da se dobiju informacije po kojim ponudama i cenama se neki radovi ili nabavke izvode, što stavlja pod sumnju ceo proces funkcionisanja vlasti kako na lokalnom, tako i na državnom nivou”, kaže Stamenković

Na sajtu Grada ne mogu se pronaći podaci o trošenju novca za 2020. godinu, dostupni su jedino podaci za prethodnu.

Ono što je po njihovim saznanjima ključno je, da su kapitalne investicije koje i nisu u skladu sa potrebama građana, veliki potrošači budžetskih sredstava, pa je tako centralni gradski trg, koji narušava parkovski ambijent, obuhvaćen sa 240 miliona dinara, dok se pored njega planira i izgradnja gradskog stadiona čije se finansiranje usvaja po hitnom postupku pored postojećeg stadiona, dok stvarni problemi građana čekaju izbornu godinu, navodi Stamenković. 

Udruženje je novoformirano, i za sada ima značajnu podršku i odjek među građanima. 

“Jedan broj aktivista koji su bili aktivni kroz neformalne grupe tipa ‘Dubočica u Srcu’, koja se borila za očuvanje životne okoline u naselju u kojem žive, su aktivni u udruženju i imali su podršku skoro dve hiljade žitelja naselja, bez obzira na političku orijentaciju građana. Stoji veliki izazov ispred nas da se izgradi integritet i autoritet kod građana u smislu zastupanja građanskih prava i sloboda, ali imajući u vidu period postojanja grupe, kao i medijsku prisutnost, mislimo da su građani u priličnoj meri upućeni u naše ciljeve”, ističe Stamenković. 

Pandemija koronavirusa je značajno uticala na rad udruženja, ali, kako on ističe, i svih društveno/političkih aktera koji nisu deo strukture vlasti. 

“Pre svega otežana je direktna komunikacija sa građanima. Vodimo računa o tome da smanjimo rizik za svakog saradnika, kao i za ljude sa kojima sarađujemo. Ograničenje broja ljudi na jednom mestu svakako utiče na naš rad, jer često imamo problem da veći broj ljudi hoće da bude aktivno uključeno u sastanke, dogovore i planove, pa smo stoga morali da se preorijentišemo na online komunikaciju”, ističe. 

Aktivnosti koje planiraju će biti sistemske prirode, i tiču se pre svega promene sistema odlučivanja, i uključivanja većeg broja građana u taj sistem. 

“Drugi deo, zbog prevelike razuđenosti koju grad pokriva (144 naseljena mesta), se odnosi na sistem formalne i neformalne decentralizacije, koja treba da omogući ubrzanje procesa planiranja na mikro planu i zagovaranje rešavanja određenih i gorućih problema od uticaja na ambijent u zajednicama kako društveni tako i ekonomski, ali i uspostavljanje principa određivanja prioriteta za građane, od građana. Treći deo je nastavak rada na participativnom budžetiranju”, kaže Stamenković. 

Preduslov za njih kao udruženje je, kažu, obezbeđivanje adekvatnog prostora i infrastrukture za rad sa građanima.

Oslikavanjem murala „Zvezdana noć nad Vlasinom“ počelo uređenje vlasotinačkog keja

Vlasotinački kej od pre nekoliko dana ukrašava mural posvećen ovoj reci, a inspirisan je umetnošću velikog slikara Van Goga. Oslikali su ga Jovan i Aleksandar Spasić, a nastao je na inicijativu udruženja “Vlasinska vila”, koje će u narednom periodu postaviti i kante za otpatke, napraviti putokaze i srediti uništene klupe. 

Ideja o uređenju keja nije nova, kaže Tatjana Ilić iz ovog udruženja,  jer oni već godinama organizuju manje akcije čišćenja i sređivanja ovog dela Vlasotinca. Prvu takvu akciju organizovali su 2017. godine u okviru obeležavanja Svetskog dana planete Zemlje. U tome im pomažu članovi učeničkog parlamenta Gimnazije „Stevan Jakovljević“, i Komunalno preduzeće „Komunalac“. Ove godine prvi put su dobili i novčanu i logističku pomoć, u okviru projekta „Tvoje mesto u Srbiji“.

“Imali smo želju da pored reke nacrtamo mural posvećen godišnjici smrti Van Goga. Inspirisani njegovom slikom ’Zvezdana noć nad Ronom’, mi smo naš mural nazvali ’Zvezdana noć nad Vlasinom’“, priča Ilićeva.

Na kej uskoro stiži i tri nove klupe, dok će one polomljene biti popravljene, a betonske ofarbane. Kako bi ova obala Vlasine bila čistija, planirano je i postavljanje pet korpi za smeće, a najavljuju i zanimljive putokaze. 

Ipak, iako je Vlasotinački kej popularno mesto okupljanja, šetnje i rekreacije, naročito u letnjem periodu, mnogi i dalje ne cene ono što imaju na obali svoje reke. 

„Prošle godine smo dobili mobilijar za dečje igralište, pa sada na keju imamo dva, zbog čega ovo mesto posećuju sve generacije, od najmlađih, pa do najstarijih ljudi. Nažalost, ljudi se prema njemu ne ophode onako kako bi trebalo, dosta stvari se uništava, lome se korpe, bacaju se u Vlasinu, skidaju se drveni delovi klupa. Primera radi, u akciji ’Znakovi pored puta’ smo postavili table koje su bile i estetski lepe i imale su neku svoju priču, ali posle par meseci nestale su sve do jedne. Jedno dečje igralište je takođe stalno na udaru onih koji ne brinu o svom okruženju. Prošle godine smo dobili osvetljenje staze na keju, sada samo nedostaju kamere, kako bi sve ono što se uredi i ostalo u ispravnom stanju“, priča Ilićeva.

Inače, udruženje „Vlasinska vila“ kao neformalna grupa postoji od 2017. godine. Sastali su se spontano kako bi unapredili život zajednice organizovanjem kulturno-zabavnih sadržaja, uređenjem i zaštitom životne sredine, kao i prevencijom i očuvanjem zdravlja i radom sa mladima.