Publikacija: Prava i obaveze građana prilikom mirnog okupljanja

Aktivisti ili građani treba da znaju da je mirno okupljanje garantovano članom 54 Ustava Republike Srbije, ali i da se učesnicima, u zavisnosti od vrste okupljanja, razlikuju njihova prava i obaveze. Prema Zakonu o javnom okupljanju razlikuju se ona koja su nastala nakon prijavljivanja kod nadležnog organa i ona koja su nastala na spontan način, dakle bez prethodne prijave. Postoje određene situacije u kojima se oni prepliću. U tim situacijama strožem prekršajnom kažnjavanju su podložnija ona lica koje nadležni organ (policija/sud) označi kao organizatore okupljanja, što može da se desi pod određenim uslovima, iako nisu prijavljeni kao takvi već su bili samo učesnici istog. Iz tog razloga bitno je upoznati se sa obe vrste mirnog okupljanja.

Publikaciju možete pročitati OVDE

Ova publikacija predstavlja deo zajedničkih napora Centra za istraživanje, transparentnost i odgovornost (CRTA), Nacionalne koalicije za decentralizaciju (NKD), Beogradskog centra za bezbednosnu politiku (BCBP) i Partnera za demokratske promene Srbija da podstaknu veće učestvovanje građana u odlučivanju kroz projekat „Građani imaju moć” koji podržava Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj publikacije je isključiva odgovornost autora i ne predstavlja nužno stavove USAID-a ili Vlade SAD.

Studija slučaja: Razvoj otpora protiv malih hidroelektrana u Srbiji – od lokalnih akcija do masovnog ekološkog bunta

Na koji način su se lokalne akcije protiv malih hidroelektrana u Srbiji pretvorile u masovni ekološki bunt na nacionalnom nivou, u novoj studiji slučaja predstavlja Dina Đorđević, novinarka Centra za istraživačko novinarstvo Srbije.

Male hidroelektrane (MHE) duže od jedne decenije masovno se grade u Srbiji na planinskim rekama i potocima. Njihov podsticaj deo je šire priče o borbi protiv klimatskih promena i pokušaja da se smanji proizvodnja energije na ugalj, a poveća proizvodnja struje na način koji bi bio manje štetan po prirodu i zdravlje ljudi.

Srbija se obavezala Energetskoj zajednici da će povećati udeo struje iz obnovljivih izvora na 27% do 2020. Poslednji podaci pokazuju da je u 2019. iz obnovljivih izvora proizvedeno 21,44% struje. U skladu sa obavezama, država je podsticala privatne investitore da ulažu u posao sa MHE tako što je stvorila povoljne poslovne uslove za njih. Srbija je investitorima garantovala da će struju iz MHE otkupljivati po višoj ceni 12 godina. Ovaj novac dolazio je od računa za struju. Iako se ovakav sistem državnog podsticaja preporučuje u prvim godinama kako bi tržište zelene energije zaživelo, Srbija je sa njim nastavljala mnogo duže. Evropska komisija je od 2015. godine preporučivala Srbiji da promeni način podsticaja, tj. pređe na sistem plaćanja koji je manje povoljan za investitore.

Tipične male hidroelektrane derivacionog tipa u Srbiji su često građene mimo ekoloških standarda, na štetu prirode, ali i lokalnog stanovništva. Poznati su primeri samovolje investitora koji su suprotno propisima čupali vegetaciju sa obala reka. To se desilo prilikom izgradnje MHE na Jošaničkoj reci u podnožju Kopaonika 2014. godine. Ljudi koji žive u neposrednoj blizini MHE objavljivali su snimke suvih korita reka. Zbog toga su ostali bez vode za svoju stoku. Manje vode u reci negativno je uticalo i na živi svet u njoj, upozoravala je stručna zajednica.

„Guranje reka u cevi“, kako ove projekte opisuju njihovi protivnici, pokrenulo je lokalne proteste, najpre na jugoistoku zemlje, a zatim i drugim delovima Srbije. Oni su vremenom prerasli u masovni bunt. Isti problem ujedinio je meštane različitih krajeva, aktiviste, organizacije, a mobilisao je ljudi širom zemlje koji do tada nisu znali ništa o ovoj temi. Male hidroelektrane postale su glavni problem u vezi sa zaštitom životne sredine u 2018. To je bila prva ekološka tema koja je tokom 2019. na ulice Beograda izvela nekoliko hiljada ljudi. Pomalo amaterski, dugi i slobodnije organizovani, kako ih i sami aktivisti vide, skupovi protiv MHE dobili su podršku akademske zajednice, stručnjaka i imali su veliki odjek u javnosti. Iz njih su nastali daleko masovniji protesti koji su skretali pažnju i na brojne druge ekološke probleme poput zagađenja vazduha, štetnih posledica rudnika.

Ova studija slučaja je deo zajedničkih napora Centra za istraživanje, transparentnost i odgovornost (CRTA), Nacionalne koalicije za decentralizaciju (NKD), Beogradskog centra za bezbednosnu politiku (BCBP) i Partnera za demokratske promene da podstaknu veće učestvovanje građana u odlučivanju kroz projekat „Građani imaju moć” koji podržava Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID). Stavovi izraženi u ovom radu isključivo su stavovi autora i ne odražavaju stavove USAID-a.

Detalje o studiji slučaja možete videti OVDE

Aktivisticki alati za uspesno javno zagovaranje

Sprovođenje i ishodi javnog zagovaranja, prepoznavanje i razlikovanje aktera u zajednici, razvoj mreža, sagledavanje koraka u kampanji javnog zagovaranja, sve su ovo ključne stvari u životu svakog aktiviste. Sa razumevanjem koliko je rad i bavljenje aktiviznom kompleksno i zahtevno i koliko je potrebno mnogo dodatne edukacije i jačanja kapaciteta izradili smo set dokumenata pod imenom “Aktivistički alati”. Sve što je potrebno da znate ukoliko ulazite u proces javnog zagovaranja ili bavljenja aktivizmom, kako da kreirate strategiju javnog zagovaranja, koji su ključni koraci koje bi trebalo da preduzmete, i kako da primenite postojeće alate i uspešne prakse.

Dokumente možete preuzeti ovde:

STRATEGIJE JAVNOG ZAGOVARANJA

ANALIZA AKTERA

ISHODI JAVNOG ZAGOVARANJA

STVARANJE MREŽE

ANALITIČKI TROUGAO

Studija slučaja: BARA REVA – Odbrana i poslednji dani

Sve se – barem tako deluje – promenilo preko noći. Verovatno je do maja 2021. u Srbiji bilo mnogo onih koji nikada nisu čuli za Revu, ali je krajem tog meseca ova bara barem na nedelju dana postala toponim broj jedan. „Svetlana Bojković ispred kamiona u odbrani bare Reve“, „Ceca Bojković telom štitila baru Reva“, „Ceca Bojković brani baru Revu, stala ispred kamiona sa šutom“, „Svetlana Bojković sa građanima brani baru Reva u Krnjači“, „Ceca Bojković svojim telom sprečila istovar šuta u baru Reva!“. Bila je to nesumnjivo udarna vest. Poznata glumica je stala ispred kamiona, nasmejala se i mahnula vozaču desnom rukom. Taj potez za bolji život označio je kraj utakmice za koju mnogi nisu ni znali da se vodila.

Detalje o studiji slučaja možete videti OVDE

Blog: Novi Zakon o referendumu i narodnoj inicijativi – Da li se prava građana (ipak) ostvaruju na ulici?

„Suverenost potiče od građana koji je vrše referendumom, narodnom inicijativom i preko svojih izabranih predstavnika“ propisuje član 2. stav 1. Ustava Republike Srbije. Koliko su referendum i narodna inicijativa značajne institucije u demokratskom društvu (ili bi to trebalo da budu), govori i to da ih najviši pravni akt naše zemlje garantuje jednim od prvih članova, i čini ih potpuno ravnopravnim sa odlukama izabranih predstavnika (narodnih poslanika). Imajući u vidu da je Narodna skupština punomoćnik biračkog tela, građani referendumom i narodnom inicijativom drže kontrolu nad vršenjem javnih poslova, te svako ograničavanje ovog prava predstavlja potencijalno ugrožavanje demokratskih vrednosti i harmonije predstavničkog sistema.

Iako se izmena propisa o referendumu najavljivala još od donošenja Ustava Republike Srbije 2006. godine, to je učinjeno tek nedavno. Narodna skupština je 25.11.2021. godine usvojila novi Zakon o referendumu i narodnoj inicijativi.[1] Uprkos značaju ovog pitanja, usvajanju Zakona prethodile su dve relativno kratke javne rasprave[2], o kojima šira javnost nije bila u dovoljnoj meri informisana, i koje nisu bile dovoljno participativne. U prilog tome govori i činjenica da predlagač nije uvažio većinu predloga, sugestija i primedbi[3] civilnog sektora koje su imale za cilj da doprinesu kvalitetu Zakona.  Međutim, pored manjkavosti procesa izrade Zakona, čini se da je povod za snažnu reakciju javnosti bio momenat u kome je ovaj propis usvojen. Naime, izmene referendumske procedure, uz najavljene izmene Zakona o eksproprijaciji, izazvale su sumnju dela javnosti da se Zakon o referendumu i narodnoj inicijativi usvaja kako bi se, bez obaveznog cenzusa i u kontrolisanim uslovima glasačkog procesa, dobila formalna podrška građana za dalji razvoj projekta eksploatacije litijuma kompanije Rio Tinto u dolini reke Jadar.

Zakonom je predviđeno nekoliko rešenja koja su u značajnoj meri menjala do sada poznat proces sprovođenja narodne inicijative i referenduma. Neka od njih nisu nužno loša, poput produženja roka za prikupljanje potpisa za narodnu inicijativu sa ranijih 7 na 90 dana. Sa druge strane, kritiku javnosti izazvala je  odredba kojom se uvodila obavezna taksa za overu potpisa kod javnog beležnika prilikom podnošenja narodne inicijative. Prema mišljenju aktivista i civilnog sektora, ovakvo rešenje predstavljalo je ograničavajući faktor za građane koji nisu u finansijskoj mogućnosti da plate taksu, te je samim tim moglo dovesti do manjeg broja podnetih narodnih inicijativa.

Uređenje referenduma pretrpelo je još više izmena, a za potrebe ovog teksta proći ćemo kroz neke od njih. Dok je raniji Zakon predviđao da referendumska kampanja traje najmanje 15, a najviše 90 dana, novi Zakon je ove rokove izmenio na najmanje 45, a najviše 60 dana. Propisano je i da po isteku 4 godine od dana održavanja referenduma, skupština može doneti odluku koja je suprotna onoj koju su građani na referendumu doneli. Skupština bi u tom slučaju morala da održi dodatni referendum, ali on bi bio savetodavnog karaktera i odluka doneta na njemu ne bi bila obavezujuća.

Najviše reakcija izazvao je član 11. stav 1. novog Zakona, koji propisuje da je odluka na obavezujućem referendumu doneta ako je za nju glasala većina od izašlih građana na teritoriji za koju je referendum raspisan. Dok je raniji Zakon uslovljavao uspešnost referenduma izlaznošću više od polovine birača za teritoriju za koju je referendum raspisan, novi Zakon potpuno ukida cenzus kao uslov. Na primer, ukoliko bi se referendum raspisao po odredbama prethodnog zakona za teritoriju grada koji ima 80 000 registrovanih glasača, bio bi punovažan ako na njemu glasa 40 001 birač, ili više od toga. Doneta bi bila odluka za koju glasa više od pola birača koji su glasali. Ako bi na tom referendumu glasalo manje od 40 001 birača, referendum ne bi bio uspešan. Zamislimo raspisivanje referenduma u istom gradu po odredbama novog Zakona. Čak i ako na njemu glasa 10 birača, dok ostalih 79 990 uopšte ne izađe, referendum je punovažan i odluka doneta na njemu važi za sve. Iako bi odluka doneta na ovakvom referendumu bila potpuno legalna, može se postaviti pitanje njene legitimnosti.

Nedugo nakon usvajanja Zakona o referendumu i narodnoj inicijativi, najavljene su izmene Zakona o eksproprijaciji.[4] Imajući u vidu da je na više različitih frontova u toku borba građana da zaštite životnu sredinu i prirodne resurse naše zemlje, mnogi su nove odredbe o referendumu, narodnoj inicijativi i eksproprijaciji prepoznali kao veoma problematične za rešenje ekoloških problema[5] sa kojima se Srbija suočava. Nezadovoljni celokupnom situacijom, građani predvođeni ekološkim aktivistima blokirali su saobraćajnice širom zemlje u subotu, 27.11.2021. godine u trajanju od jednog sata. Nakon što je objavio da je blokada uspela, pokret Kreni – Promeni izašao je sa dva uslova za prekid ovakve reakcije građana. Jedan se odnosio na izmenu novog Zakona o referendumu i narodnoj inicijativi, a drugi na povlačenje predloženih izmena Zakona o eksproprijaciji. Naglašeno je da će građani nastaviti da blokiraju saobraćajnice svake subote, sa trajanjem svaki put za sat vremena dužim od prethodnog, sve dok nadležne institucije ne ispune ova dva uslova.

Sledeće subote, 4.12.2021. godine, građani su na dva sata blokirali saobraćajnice na još više lokacija nego prošli put, odlučno tražeći ispunjenje ista dva zahteva. Blokada u trajanju od tri sata bila je najavljena i za narednu subotu. Međutim, 8. decembra, tri dana pred sledeću planiranu blokadu, održana je sednica Vlade na kojoj su zahtevi građana usvojeni.[6] Zakon o eksproprijaciji je povučen iz procedure. Narodnoj skupštini su predložene izmene i dopune Zakona o referendumu i narodnoj inicijativi, a dva dana kasnije su i usvojene.

Izmenjena su četiri člana Zakona.[7] Između ostalog, ukinuta je odredba koja određuje da se za overu potpisa za narodnu inicijativu plaća taksa. Takođe, za razliku od prethodnog rešenja da Skupština po isteku roka od 4 godine od dana održavanja referenduma može doneti suprotnu odluku, izmenama je propisano da ako su građani na referendumu doneli odluku protiv predloženog akta, o istom pitanju se novi referendum može raspisati najranije za 4 godine.

Pojedine odredbe Zakona o referendumu i narodnoj inicijativi još uvek su predmet rasprave u javnosti, ali nesporno je da su nove izmene više u skladu sa interesom građana i tekovinama demokratskog društva. Međutim, netransparentna procedura donošenja Zakona i dalje ostavlja prostora za sumnju u legitimitet i interese koji leže iza zakonodavnih procesa. Građani imaju Ustavom i zakonima predviđene mehanizme za učešće u javnoj vlasti, ali oni im vrlo često nisu dostupni, pa su prinuđeni da se okrenu vaninstitucionalnim oblicima participacije u donošenju bitnih odluka. Iako su građani izlaskom na ulice dokazali da imaju moć, ne treba zaboraviti da je država dužna da im omogući da tu moć iskažu kroz institucije koje su uspostavljene da rade u interesu građana i da budu odraz njihove suverenosti.
Autorka: Milica Tošić
Pročitajte Blog OVDE
Ovaj blog deo je zajedničkih napora Centra za istraživanje, transparentnost i odgovornost (CRTA), Nacionalne koalicije za decentralizaciju (NKD), Beogradskog centra za bezbednosnu politiku (BCBP) i Partnera za demokratske promene Srbija da podstaknu veće učestvovanje građana u odlučivanju kroz projekat „Građani imaju moć” koji podržava Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID). Stavovi izraženi u blogu isključivo su stavovi autora i ne odražavaju stavove USAID-a.

Analiza: Zaštita uzbunjivača – geneza, pravni okvir, praksa

Na koji način se država odnosi prema uzbunjivačima? Kako je tekao proces izrade pravnog okvira za njihovu zaštitu? Odgovore na ova pitanja nudi predsednik Civilnog odbora za zaštitu ljudskih prava i uzbunjivača, advokat Rodoljub Šabić.

Iako je u poslednjoj deceniji usvojeno i ratifikovano više međunarodnih dokumenata koji se uz ostalo odnose i na taj problem i izvršeno nekoliko intervencija u unutrašnjem normativnom poretku, a 2014. usvojen i jedan važan zakon sa pretenzijom da na celovit način tu zaštitu uredi, to ipak ni pravno a pogotovo faktički nije obezbedilo zaštitu na poželjnom i potrebnom nivou. U prilog takvoj oceni u kontinuitetu govore činjenice koje su evidentne u svakom od relevantnih segmenata a koje potvrđuju indolentnost i nespremnost vlasti da se iskreno i dosledno založi za to da se ta zaštita uspostavi i unaređuje.

Ovaj tekst nudi osvrt na:

  1. genezu pravne zaštite,
  2. postojeći normativni okvir,
  3. praksu.

Osvrt prvenstveno podrazumeva činjenice i statističke podatke koji se tiču uzbunjivača u užem smislu, dakle lica na koja se formalno odnose ili bi se mogle odnositi zakonske odredbe o zaštiti uzbunjivača ali se, neizbežno, u značajnoj meri bavi i odnosom vlasti prema drugim licima koja formalno nisu uzbunjivači, ali su branioci ljudskih prava, novinari istraživači, aktivisti civilnog sektora.

Ovaj rad je deo zajedničkih napora Centra za istraživanje, transparentnost i odgovornost (CRTA), Nacionalne koalicije za decentralizaciju (NKD), Beogradskog centra za bezbednosnu politiku (BCBP) i Partnera za demokratske promene da podstaknu veće učestvovanje građana u odlučivanju kroz projekat „Građani imaju moć” koji podržava Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID). Stavovi izraženi u ovom radu isključivo su stavovi autora i ne odražavaju stavove USAID-a.

Pročitajte analizu OVDE

Obraćanje Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu (Video)

U ovom videu, advokat Mihailo Pavlović predstaviće kako funkcioniše obraćanje Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu, kao jedan od poslednjih koraka koji građani mogu da preduzmu u slučaju povrede njihovih prava. Osvrnuo se na prava garantovana Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, predstavio neke od situacija kada se građani mogu obratiti Evropskom sudu za ljudska prava, ukazao šta jedna predstavka ovom sudu treba da sadrži, kao i predstavio neke od najznačajnijih slučajeva kojima se Evropski sud za ljudska prava bavio, a u cilju zaštite javnog interesa.

 

Ovaj video materijal deo je zajedničkih napora Centra za istraživanje, transparentnost i odgovornost (CRTA), Nacionalne koalicije za decentralizaciju (NKD), Beogradskog centra za bezbednosnu politiku (BCBP) i Partnera za demokratske promene Srbija da podstaknu veće učestvovanje građana u odlučivanju kroz projekat „Građani imaju moć” koji podržava Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID). Stavovi izraženi u video materijalu isključivo su stavovi predavača i ne odražavaju stavove USAID-a. #GrađaniImajuMoć #PartneriSrbija

Pravni mehanizmi za zaštitu životne sredine (Video)

U ovom videu, advokat Petar Učajev obradio je najvažnije teme koje se tiču ustavnih odredaba i Zakona o zaštiti životne sredine, kao i obaveze i odgovornost države i njenih organa, prava određenih udruženja i pojedinaca kao i ovlašćenja inspektora i sankcija koje se mogu izreći u situacijama povrede životne sredine. Obrazložio je takođe i pravo na izveštavanje i informaciju, kako od države (konkretno Vlade), tako i korišćenjem mehanizama za slobodan pristup informacijama od javnog značaja. Takođe se osvrnuo i na pravo na pravdu, zagarantovano Zakonom o zaštiti životne sredine.

 

Ovaj video materijal deo je zajedničkih napora Centra za istraživanje, transparentnost i odgovornost (CRTA), Nacionalne koalicije za decentralizaciju (NKD), Beogradskog centra za bezbednosnu politiku (BCBP) i Partnera za demokratske promene Srbija da podstaknu veće učestvovanje građana u odlučivanju kroz projekat „Građani imaju moć” koji podržava Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID). Stavovi izraženi u video materijalu isključivo su stavovi predavača i ne odražavaju stavove USAID-a. #GrađaniImajuMoć #PartneriSrbija

Studija Slučaja: Obalska straža – čuva Dunav, brani Novi Sad

Pod šifrom 05-351-4002/2020 krije se nešto što bi mogla biti istinska privilegija pojedinih Novosađana. Građani Srbije imaju na raspolaganju auto-puteve Horgoš-Preševo, Beograd-Boljare, Batrovci-Beograd, Niš-Gradina i Pojate-Preljina, a oni građani kojima u ličnoj karti piše „Bulevar Evrope, Novi Sad“ uskoro bi mogli imati auto-put i u svojoj dnevnoj sobi. Distopijski bilbord Inicijative Dunavac-Šodroš (IDŠ) dočarava upravo tu ekskluzivu: mlada žena, sa šoljicom kafe u ruci, posmatra sa svoje terase vijadukt auto-puta. Nasmejana je: verovatno ne zbog novonastale gužve, buke i izduvnih gasova, već zato što joj se javila biznis-ideja da bi tu istu kafu mogla da prodaje kao Coffee To Go. Nove infrastrukturne okolnosti omogućile bi joj da uslugu obavlja direktno s terase: vozač spusti prozor automobila, kao kad plaća putarinu, a vredna Novosađanka pruža mu topli napitak koji je pripremila u svojoj kuhinji.

Detalje o studiji slučaja možete videti OVDE

Studija Slučaja: Odbranimo Teslu – Pančevci koji su pokazali kako se brani grad

Da je kojim slučajem Biljana Kerić odlučila da zbog jednog urbanističkog plana koji je slučajno videla samo ostavi “ljutiti komentar” na društvenim mrežama i nastavi dalje, verovatno najzelenije pančevačko naselje Tesla to danas više ne bi bilo.

„Bila je to puka sreća. Ja sam prepoznala svoju zgradu, nakon čega sam konsultovala kolegu urbanistu, da vidim da li sam sve dobro shvatila. Pitala sam i pejzažnog arhitektu da li sam dobro razumela plan za seču platana, a kad sam dobila potvrdu da jesam, objavila sam informaciju o tome na grupi ’Odbranimo Pančevo’. Pozvali smo ljude da dođu na prezentaciju oba plana i tako je krenula ova priča“.

Priča inicijative “Odbranimo “Teslu” koja je okupila psihologe, arhitekte, programere, vozače, nastavnike, frilensere, zanatlije, trgovce…, jednom rečju komšiluk, traje već gotovo godinu dana i opisana je u istoimenoj studiji – svojevrsnom priručniku za uspešan građanski aktivizam.

Teslaši, kako sebe nazivaju, pokazali su da se i dalje možemo pouzdati u svoje komšije, da još postoji volonterski duh i da je samo potreban neko da pokrene stvari.

„Mi učimo sve vreme, vučemo eksperte za rukave, raspitujemo se kako da sačuvamo drveće, kako da ga negujemo, kako se orezuju grane… To je način kako shvatamo, razumemo i reagujemo na ovu situaciju. Naša strategija nije ‘buka i drama’, već prikupljanje informacija i savetovanje s ekspertima“, kaže Dragana Malidžan Vinkić.

Šta su sve uspeli da urade za manje od godinu dana, uz minimalne finansijske resurse i jer su odlučili da deo svog slobodnog vremena posvete ovoj borbi?

Podstakli su građane da pošalju više od 2.000 primedbi na plan za Teslu, koji je potom vraćen na doradu. Pokrenuli su četiri pravna procesa, organizovali su akcije čišćenja naselja, obezbeđeni su merači kvaliteta vazduha (ne samo za Teslu, već i za naselja Misu i Kotež 2). Peticiju „Stop betoniranju naselja Tesla u Pančevu – za zelenu Teslu!“ potpisalo je više od 5.000 građana.

I nisu ostali samo na svom naselju, već se bore i za celo Pančevo. Uspeli su da izdejstvuju da Ministarstvo za zaštitu životne sredine poništi rešenje Pokrajinskog sekretarijata za urbanizam i zaštitu životne sredine te će firma „Promist“ morati da uradi Studiju uticaja na životnu sredinu projekta za skladištenje veštačkog đubriva.

Sada u ovom zelenom pančevačkom naselju sve deluje mirno, ali ako dođete u njega, dočekaće vas plakati „BORBA SE NASTAVLJA! Odbranimo Teslu od investitorskog urbanizma! Sprečimo betoniranje zelenih površina i dečijih igrališta!“

Čeka se novi plan detaljne regulacije i Teslaši su na oprezu.

„Mnogo Teslaša je baš ljuto i kivno. U Teslu su nam dirnuli i može svašta da bude ako ovi ne popuste, jer znamo da Teslaši neće popustiti“, tvrdi jedan od članova inicijative i Teslaš Dobrivoje Milosavljević.

Detalje o studiji slučaja možete videti OVDE