Studija slučaja: Odbranimo šume Fruške gore

Ukoliko stojite na proplanku, može delovati da je na Fruškoj gori sve harmonično: pred vama se prostire nepregledno zelenilo, drvo do drveta, toliko gusto zbijeno da prvi znakovi civilizacije deluju udaljeno kao u bajci, kao da su iza sedam (Fruških) gora. Ali nisu, to je čista optička varka. Kada biste mogli da poletite s tog vidikovca, kao što može neka od 220 vrsta fruškogorskih ptica, videli biste iskrčenu šumu, beton, žičanu ogradu i skupoceni trupci spremni za utovar. Čuveni misaoni eksperiment koji se pripisuje Džordžu Berkliju, jednom od najpoznatijih predstavnika subjektivnog idealizma, glasi ovako: „Padne li stablo u šumi, a nema nikoga da to čuje, je li proizvelo zvuk?“. „Ne“, odgovorio bi Berkli, vodeći se načelom Esse est percipi (Biti jeste biti opažen). Dragana Arsić uporno, svakodnevno, od februara 2019. godine sa grupom entuzijasta okupljenih u udruženju „Odbranimo šume Fruške gore“ radi na tome da više nijedno fruškogorsko drvo ne padne u tišini, čak i ako po Berklijevim standardima nije proizvelo zvuk.

Detalje o studiji slučaja možete videti OVDE

Studija slučaja: Strateški postupci protiv učešća javnosti u Srbiji (SLAPP)

Cilj koji pokretači SLAPP postupaka žele da postignu je zastrašivanje tuženih. Kada se sagledaju neposredni povodi za tužbe protiv aktivista ili novinara, jasno je da su one usmerene na suzbijanje kritika i u budućnosti, odnosno na cenzurisanje istraživačkih novinara i odvraćanje aktivista od daljeg rada u javnom interesu. Ukoliko aktivista godinama učestvuje u sudskom predmetu, suočavajući se sa troškovima vođenja postupka, odnosno svoje odbrane, kao i optužbama i predviđenim posledicama koje mogu biti ozbiljne, pitanje je da li će se odvažiti da svo to vreme nastavi da ukazuje na loše postupanje istih aktera. Dakle, SLAPP postupci usmereni su ka gušenju slobode govora i ograničavanje kritike onih koji su na pozicijama moći. U ovoj studiji slučaja postavićemo SLAPP postupke u lokalni kontekst. Odsustvo vladavine prava, kao i nerazvijena podela vlasti oličena u uticaju izvršne vlasti na organe pravosuđa, u Srbiji čini SLAPP postupke dodatno opasnim po aktiviste i novinare. Sam ishod usled dugogodišnjeg problema sa nezavisnošću pravosuđa nije uvek određen pravnom prirodom predmeta, već je često uslovljen političkim pritiscima i faktorima.

Studiju slučaja možete preuzeti OVDE

Studija slučaja: Pravni mehanizmi za zaštitu prava na pristup informacijama od javnog značaja – na primeru postupanja Državnog pravobranilaštva

U studiji su predstavljeni pravni mehanizmi koji stoje na raspolaganju tražiocima informacija u situacijama kada institucije odbijaju da dostave informacije od javnog značaja koje se odnose na njihov rad.Predstavljanje raspoloživih pravnih mehanizama će, nadamo se, motivisati čitaoce da u većoj meri traže informacije od javnog značaja i da primenjuju navedene „složenije“ pravne mehanizme, sve u cilju unapređenja transparentnosti i odgovornosti u radu javnih institucija i njihovih rukovodilaca. U tom smislu, studija slučaja namenjena je pre svega aktivistima i borcima za ljudska prava. Ali ona može biti korisna i čitaocima koji se do sada nisu upuštali u potragu za informacijama o radu institucija, ali prepoznaju da postoje određeni problemi u njihovoj zajednici koje treba otkloniti.

Studiju slučaja možete preuzeti OVDE

Publikacija: Pravni mehanizmi za zaštitu javnog interesa

Javni interes je korist, odnosno dobrobit koju ostvaruju ili svi građani ili velika većina građana ili jedan veliki deo građana kao određena manjinska grupa u zajednici (lokalnoj, regionalnoj, državnoj, odnosno nacionalnoj), a kroz delanje (odluke i aktivnosti) tačno određenih organa vlasti ili organizacija ovlašćenih za vršenje javnih ovlašćenja. U nastavku predstavljamo neke pravne mehanizme koji građanima, udruženjima i aktivistima stoje na raspolaganju kako bi uticali na organe vlasti da javni interes zaštite. Ove pravne mehanizme možete koristiti samostalno. Preporučujemo da se sa njima upoznate, ali i da za njihovo korišćenje potražite pomoć stručnjaka kako bi njihovo korišćenje bilo što je moguće više uspešno. Navedeni mehanizmi pogodni su prvenstveno za korišćenje u okviru vašeg aktivizma na lokalnom nivou (na primer, u vezi sa divljim deponijama, nelegalnom gradnjom, nedozvoljenim parkiranjem ili zauzećem javnih površina, i sl.), ali i na nacionalnom nivou.

Publikaciju možete preuzeti OVDE

Publikacija: Uzbunjivači u Srbiji

Sa kakvim izazovima se sve suočavaju uzbunjivači u Srbiji, da li mogu da računaju na zaštitu i podršku, da li slučajevi na koje oni alarmiraju javnost imaju epiloge – saznajte u tekstu novinara i člana Civilnog odbora za zaštitu branitelja ljudskih prava i uzbunjivača Vuka Cvijića.

Uzbunjivači u Srbiji prolaze težak put, jer su često, umesto da dobiju podršku državnih institucija, izloženi progonu baš onih koji su formalno zaduženi za njihovu zaštitu. Veoma su retki primeri da se sudski postupci okončaju po prijavi uzbunjivača, a i u tim slučajevima prijavljeni funkiconeri nisu imali ozbiljne posledice. U slučajevima u kojima su se otkrića uzbunjivača odnosila na više predstvnike vlasti, nema primera da je neko osuđen. Takođe nema primera da nije bilo otpora prema uzbunjivačima, bez obzira da li iznose informacije o korupciji lokalnih inspektora zbog parking kazni ili ministara zbog trgovine oružjem. Trpeli su mobing, profesionalnu degradaciju i na kraju se, u najvećem broju slučajeva, suočavali sa otkazom.

U tekstu su navedeni samo neki od brojnih primera uzbunjivanja koji daju sliku odnosa prema uzbunjivačima u Srbiji. To su:

  • slučaj “Krušik”,
  • slučajevi koji se odnose na procese uzbunjivanja u Ministarstvu unutrašnjih poslova,
  • slučajevi koji se odnose na uzbunjivanje u javnim preduzećima i državnoj upravi;

Ovaj rad je deo zajedničkih napora Centra za istraživanje, transparentnost i odgovornost (CRTA), Nacionalne koalicije za decentralizaciju (NKD), Beogradskog centra za bezbednosnu politiku (BCBP) i Partnera za demokratske promene da podstaknu veće učestvovanje građana u odlučivanju kroz projekat „Građani imaju moć” koji podržava Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID). Stavovi izraženi u ovom radu isključivo su stavovi autora i ne odražavaju stavove USAID-a.

Publikaciju možete preuzeti OVDE

Studija slučaja: Zrenjaninska fabrika žednih

Napori da se svim građanima i građankama omogući dostupna i čista pijaća voda, te zaustavi zagađenje otpadnim vodama, od ogromnog su značaja za društvo. Nakon nekoliko decenija zanemarivanja donosioci odluka na nacionalnom i lokalnom nivou prepoznali su važnost problema. U političkim programima kao i u postupcima izvršne vlasti može se videti povećano delovanje na širokom polju zaštite životne sredine, ali i obećanja da će građanima biti omogućeno konkretno pravo na bezbednu vodu. Na primeru Zrenjanina oslikava se sva opasnost od klijentelizma, investitorski skrojenih zakona i nepostojanja sistema vladavine prava i pravne sigurnosti. Posledice, naravno, najviše pogađaju one koji su odveć ugroženi. Veliki broj onih koji nemaju novca za flaširanu vodu koriste vodu iz vodovoda i time ugrožavaju svoje zdravlje. Ove godine obeležena je neslavna 17. godišnjica otkad je sanitarna inspekcija zabranila vodu iz gradskog vodovoda za piće i pripremu hrane.

Detalje o studiji slučaja možete videti OVDE

Publikacija: Zaštita uzbunjivača u sektoru bezbednosti

Publikaciju možete preuzeti OVDE

Na koji način je zakonski regulisana zaštita uzbunjivača u sektoru bezbednosti, na koje prepreke oni nailaze, a kako se može unaprediti njihov položaj, pročitajte u tekstu pravnice i članice Civilnog odbora za zaštitu branitelja ljudskih prava i uzbunjivača Sofije Mandić.

Usvajanjem Zakona o zaštiti uzbunjivača 2014. godine, Srbija je po prvi put omogućila pravnu zaštitu uzbunjivača. Ova zaštita se ostvaruje u posebnom sudskom postupku. Zakon je usvojen 25. novembra 2014. godine, a njegova primena je počela 5. juna 2015. godine. Iz obrazloženja Predloga zakona je jasno da je usvojen zbog međunarodnih preporuka i obaveza Srbije, u prvom redu onih propisanih aktima Ujedinjenih nacija i Saveta Evrope. Zakonom je uređeno uzbunjivanje, postupak uzbunjivanja, prava uzbunjivača, obaveza državnih i drugih organa i organizacija i pravnih i fizičkih lica u vezi sa uzbunjivanjem, kao i druga pitanja od značaja za uzbunjivanje i zaštitu uzbunjivača.

Tokom petogodišnje primene zakona, građanima su postali dostupni praktični priručnici i saveti za primenu zakona. Istovremeno se odvijaju obuke za postupanje sudija i sudova u slučajevima uzbunjivanja. Praksa viših sudova, stvarno nadležnih za zaštitu uzbunjivača, je u sporom nastajanju. Nažalost, viši sudovi, kao ni Vrhovni kasacioni sud i dalje ne vode i ne objavljuju posebnu evidenciju o građanima koji su zatražili sudsku zaštitu u vezi sa uzbunjivanjem, štetnim posledicama zbog kojih su zatražili zaštitu, kao ni drugim detaljima postupka, poput ličnih svojstava lica koja su zatražila zaštitu. Dostupnost ove evidencije je presudna za ocenu ispunjenosti ciljeva zbog kojih je zakon donet. Kako ovi podaci nisu javno dostupni, nepoznata je struktura uzbunjivača, pa ni koliko njih su službena lica, zaposlena u sektoru bezbednosti.

Ipak, zaštita uzbunjivača u sektoru bezbednosti postaje sve aktuelnije pitanje u Srbiji. Sa jedne strane, sve je više osoba koje, iz profesionalnih i moralnih razloga, ukazuju na nezakonit rad institucija u sektoru bezbednosti. Praksa je pokazala da službena lica koja ukažu na nepravilnosti u radu, naročito organa javne vlasti u kojima su zaposleni, mogu da dovedu do izuzetno brze reakcije represivnog aparata, pre svega krivičnopravnog. Tako se ova lica najčešće suočavaju sa optužbama da su odali informacije koje su institucije u kojima su zaposleni označili različitim oznakama tajnosti, kao i optužbama da su postupali nesavesno i protivno pravilima službe. U tim situacijama, uzbunjivači odustaju od moguće sudske zaštite i okreću se isključivo krivičnopravnoj odbrani. Zakon o zaštiti uzbunjivača je, možda baš predviđajući takav ishod, predvideo posebnu zaštitu lica u vršenju službene dužnosti. Međutim, od donošenja zakona do danas mnogi aspekti ove zaštite su ostali nedorečeni i/ili nedovoljno dobro definisani. Upravo ova nedorečenost, zajedno sa nepovoljnom praksom, nas vraća na potrebu da ova rešenja još jednom razmotrimo.

Ovaj rad je deo zajedničkih napora Centra za istraživanje, transparentnost i odgovornost (CRTA), Nacionalne koalicije za decentralizaciju (NKD), Beogradskog centra za bezbednosnu politiku (BCBP) i Partnera za demokratske promene da podstaknu veće učestvovanje građana u odlučivanju kroz projekat „Građani imaju moć” koji podržava Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID). Stavovi izraženi u ovom radu isključivo su stavovi autora i ne odražavaju stavove USAID-a.

Publikaciju možete preuzeti OVDE

Publikacija: Pravo na slobodan pristup informacijama od javnog značaja

Publikaciju možete preuzeti OVDE

Na koji način je pravno pregulisano pravo na slobodan pristup informacijama od javnog značaja, kakvi problem postoje u njegovoj primeni i šta nas očekuje u budućnosti kad je reč o ovoj oblasti, pročitajte u tekstu advokata i člana Civilnog odbora za zaštitu branitelja ljudskih prava i uzbunjivača Rodoljuba Šabića.

Iako Zakon o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja i danas predstavlja veoma solidan instrument za ostvarivanje prava javnosti da zna, odnosno za kontrolu javnosti nad radom vlasti, ipak je praktično na samom početku bilo jasno, a kroz petnaest godina primene postajalo sve očiglednije da postoji potreba da se on menja, dopuni, unapredi. Nažalost, podjednako je očigledna i vrlo zabrinjavajuća nespremnost vlasti da na tu potrebu odgovori na adekvatan način.

Tekst ukazuje na neke od brojnih problema na koje je petnaestogodišnja primena zakona ukazala, a čija je čija je specifična težina najveća. To su:

  • veoma veliki broj zahteva za pristup informacijama i žalbi povodom njih;
  • odsustvo odgovornosti za kršenje zakona;
  • problem prinudnog izvršenja rešenja Poverenika;
  • nekonzistentnost i narušavanje jedinstva pravnog poretka;
  • odnos vlasti, posebno Narodne skupštine prema instituciji Poverenika.

Ovaj rad je deo zajedničkih napora Centra za istraživanje, transparentnost i odgovornost (CRTA), Nacionalne koalicije za decentralizaciju (NKD), Beogradskog centra za bezbednosnu politiku (BCBP) i Partnera za demokratske promene da podstaknu veće učestvovanje građana u odlučivanju kroz projekat „Građani imaju moć” koji podržava Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID). Stavovi izraženi u ovom radu isključivo su stavovi autora i ne odražavaju stavove USAID-a.

Publikaciju možete preuzeti OVDE