Publikacija: Građanima moć oduzima centralizacija i korupcija

Publikaciju možete preuzeti OVDE

Nacionalna koalicija za decentralizaciju sa ponosom predstavlja rezultate istraživanja koje je sprovedeno kombinovanom metodologijom u 20 jedinica lokalne samouprave (JLS), gradova i opština, geografski raspoređenih u četiri regiona. Ovo istraživanje se zasniva na tri koraka: prvi je desk istraživanje na osnovu definisanog upitnika, zasnovanog na metodologiji Indeksa dobre uprave na lokalnom nivou koji koriste Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu (MDULS) i Stalna konferencija gradova i opština (SKGO), prateći principe transparentnosti, otvorenosti, participacije i antikorupciju; drugi obuhvata je organizaciju fokus grupa sa predstavnicima građana, biznisa, mladih, aktivista i stručne javnosti, gde su obuhvaćene četiri oblasti: izazovi u lokalnoj zajednici, odgovornost vlasti, učešće građana u donošenju odluka i sprečavanje korupcije; završni korak se bazira na nalazima i zaključcima iz prva dva koraka i čine ga intervjui sa predstavnicima jedinica lokalne samouprave, kojima su postavljana pitanja o izazovima u lokalnoj zajednici, mehanizmima komunikacije sa građanima i o prevazilaženju izazova u toj komunikaciji.

Osnovna karakteristika je da su građani davali vrlo iscrpne odgovore na pitanja, dok  su predstavnici JLS bili malo manje iscrpni. Zajedničko im je, međutim, što su teme na koje su i jedni i drugi davali odgovore veoma povezane, te da građanima nije bilo lako da odvojeno tretiraju izazove u zajednici, odgovornost vlasti ili učešće u odlučivanju. Slično, predstavnicima JLS bilo je teško da izazove u zajednici ne povežu sa komunikacijom sa građanima.

Prvi utisak koji se dobija uvidom u odgovore građana dosta je pesimistična slika o znatnom broju problema koji se prenose sa jedne vlasti na drugu, dok za to vreme zajednica polako tone pod pritiskom što problema, što osećaja da se oni nikada neće rešiti. Predstavnici lokalne samouprave sa svoje strane govore o građanima koji nisu zainteresovani da se uključe u rešavanje problema, jer često ukazuju na njih, a nisu spremni da ponude eventualna rešenja; takođe napominju i da građani često nisu svesni da je rešavanje nekih problema vrlo kompleksno. Ono što se izdvaja, čak možda i u većoj meri nego kod građana, jeste centralizacija, jer ona podrazumeva nedostatak novca, odnosno budžeta za rešavanje problema u zajednici.

Najznačajnija razlika je da građani prepoznaju korupciju kao jedan od uzroka problema u zajednici, ali se ona, očekivano, uopšte ne pominje kod predstavnika JLS.

Važne su takođe i dve oblasti u kojima se pokazalo saglasje: prvo, građani u većem broju zajednica, kao i neki od predstavnika JLS, označili su jednostranačje kao problem, i nerazumevanje svih onih koji rade kao državni službenici da su oni servis građana. Građani veruju da se o važnim pitanjima odlučuje na drugom mestu, a ne u njihovoj zajednici zato što su na vlasti stranački ljudi, koji služe stranačkim interesima, a ne interesima lokalne zajednice gde su izabrani. Ovo se pitanje znatno ređe pominje među predstavnicima JLS, ali jeste pomenuto: „Rešavanje mnogih problema često je vezano za neke političke interese pre svega najveće stranke koja vodi grad, ili stranke koja je na čelu resora na koji se odnosi konkretna tema“.

Drugo važno pitanje, koje se poklopilo u više zajednica, jeste problem centralizacije. Građani često ističu da se problemi ne mogu rešavati na lokalu, jer sve zavisi od vlasti na republičkom nivou, dok više predstavnika JLS ukazuje da, sa budžetom koji im je na raspolaganju (jer veliki deo novca odlazi ne u kasu JLS, već državnu), prosto nije moguće rešavati neka pitanja, naročito ona koja zahtevaju značajna ulaganja, poput infrastrukture, zagađenja itd.

Ovo istraživanje sa dubinskom analizom predstavlja značajan iskorak u promeni pristupa ka decentralizovanom i korisničkom pogledu na izazove koji postoje u procesu reforme javne uprave, i otvara mogućnost za primenu transformacionih projektnih i evaluacionih mehanizama koji će omogućiti efikasniju javnu upravu koja je ne samo bliža već i razumljivija građanima.

Publikaciju možete preuzeti OVDE

Studija slučaja: Ubistvo prava – ubistvo pravde za planinske reke

Na koji način je pitanje izgradnje MHE na Rakitskoj reci postalo jedna od najvećih ekoloških inicijativa u poslednjih nekoliko godina u Srbiji, predstavljamo u studiji slučaja koju su napisali aktivisti inicijative “Odbranimo reke Stare planine”.

Studiju slučaja možete preuzeti OVDE

Dana 15. avgusta 2020.godine, aktivisti iz svih delova Srbije okupili su se nedaleko od sela Rakite, i izveli akciju vađenja dela cevovoda za mini-hidroelektranu (MHE) „Zvonce“ na Rakitskoj reci. Radi se o jednoj od najvećih inicijativa ekoloških aktivista (ali i ostalih građana koji su zainteresovani za pitanje zaštite životne sredine), u poslednjih nekoliko godina u Srbiji. Ova akcija je zapravo predstavljala odraz sve većih broja inicijativa i pokreta koji se bave ugrožavanjem životne sredine, kao i sve većeg broja primera gde od strane investitora dolazi do ugrožavanja ekološke bezbednosti građana a i šire. Kako bismo u potpunosti razumeli kako i zbog čega je pitanje izgradnje MHE na Rakitskoj reci postalo tema na nacionalnom nivou, Beogradski centar za bezbednosnu politiku je u saradnji sa pokretom “Odbranimo reke Stare planine” izadio studiju slučaja, radi boljeg razumevanja konteksta, aktivnosti i problema koji su doveli do toga da “pitanje Rakite” postane tema koja je privukla pažnju velikog broja građana Republike Srbije.

Studija slučaja predstavlja hronologiju dešavanja na Rakitskoj reci – od (ne)postojanja potrebnih dozvola, (ne)poštovanja zakona, tužbi, reakcija meštana, lokalne samouprave i građana Srbije, pa do toga kakva je situacija na Rakitskoj reci danas.

Ova studija slučaja je deo zajedničkih napora Centra za istraživanje, transparentnost i odgovornost (CRTA), Nacionalne koalicije za decentralizaciju (NKD), Beogradskog centra za bezbednosnu politiku (BCBP) i Partnera za demokratske promene da podstaknu veće učestvovanje građana u odlučivanju kroz projekat „Građani imaju moć” koji podržava Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID). Stavovi izraženi u ovom radu isključivo su stavovi autora i ne odražavaju stavove USAID-a.

Studija slučaja: Zaštita javnog interesa pravnim sredstvima – presuda Upravnog suda u slučaju “Gondola”

Kako je Regulatorni institut za obnovljivu energiju i životnu sredinu (RERI) uspeo da spreči izvođenje pripremnih radova za izgradnju stanice gondole na Kalemegdanu, predstavljamo u studiji slučaja koju su napisali Jovan Rajić i Mirko Popović.

Studiju slučaja možete preuzeti OVDE

Upravni sud je 12. februara 2021. godine doneo presudu po tužbi Regulatornog instituta za obnovljivu energiju i životnu sredinu (RERI) kojom je usvojio zahtev tužioca i poništio građevinsku dozvolu za izvođenje pripremnih radova za izgradnju stanice gondole na Kalemegdanu. Sud je uvažio argumente tužioca (RERI) i poništio rešenje (građevinsku dozvolu) Ministarstva građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, te predmet vratio nadležnom prvostepenom organu na ponovno odlučivanje. Na taj način okončan je postupak pred Upravnim sudom, koji je u aprilu 2019. godine tužbom pokrenuo RERI, iz razloga što je građevinska dozvola nezakonito izdata.

Ovaj postupak je veoma značaj za upravno-sudsku praksu ali i delovanje udruženja koja štite opšte i kolektivne interese jer je Upravni sud, uprkos tvrdnjama tuženog ministarstva, JP „Skijališta Srbije“ i Grada Beograda (kao zainteresovanih lica u postupku), nedvosmisleno zaključio da je RERI, kao udruženje koje štiti kolektivni i javni interes aktivno legitimisan kao stranka koja ima pravo da preispituje odluke upravnih organa, kroz pokretanje upravnog spora pred nadležnim sudom. Upravni sud je ovom presudom potvrdio činjenice koje je RERI istakao u tužbi, a koje su Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, JP „Skijališta Srbije“, grad Beograd, kao i pojedini javni funkcioneri uporno negirali:

  • Upravni sud je priznao aktivnu legitimaciju udruženju koje se bavi zaštitom životne sredine, jer je osporenim upravnim aktom povređen na zakonu zasnovan interes;
  • Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture bilo je dužno da u postupku izdavanja građevinske dozvole, pored Zakona o planiranju i izgradnji, primeni Zakon o proceni uticaja na životnu sredinu i Zakon o kulturnim dobrima;
  • Pojam izgradnja objekta, koji je utvrđen članom 2. tačka 30. Zakona o planiranju i izgradnji jeste skup radnji koji obuhvata i pripremne radove za građenje;
  • JP „Skijališta Srbije“ bilo je dužno da uz zahtev za izdavanje građevinske dozvole dostavi studiju o proceni uticaja na životnu sredinu na koju je data saglasnost nadležnog organa;
  • U presudi je nedvosmisleno potvrđena činjenica, na osnovu dokumentacije koja je priložena uz spornu građevinsku dozvolu, da je izgradnja stanice gondole na Kalemegdanu planirana na parceli koja se nalazi u okviru zaštićenog kulturnog dobra od izuzetnog značaja za Republiku Srbiju („Beogradska tvrđava“) i Arheološkog nalazišta „Antički Singidunum“.

Ova studija slučaja je deo zajedničkih napora Centra za istraživanje, transparentnost i odgovornost (CRTA), Nacionalne koalicije za decentralizaciju (NKD), Beogradskog centra za bezbednosnu politiku (BCBP) i Partnera za demokratske promene da podstaknu veće učestvovanje građana u odlučivanju kroz projekat „Građani imaju moć” koji podržava Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID). Stavovi izraženi u ovom radu isključivo su stavovi autora i ne odražavaju stavove USAID-a.

Foto: FoNet/Aleksandar Levajković

Studija slučaja: Presek napada na aktiviste i organizacije civilnog društva

O okruženju u kom deluju aktivisti i organizacije civilnog društva u Srbiji, na primerima napada na fantomskim portalima, slučaja “Spisak” i napada na Milana Vujića , pročitajte u studiji slučaja Bojane Selaković iz Građanskih inicijativa.

Studiju slučaja možete preuzeti OVDE

U 2020. godini značajno su se pogoršali uslovi za rad ne samo organizacija civilnog društva (OCD), već svih društvenih aktera koji u obavljanju svojih aktivnosti iznose kritičke stavove u vezi sa aktuelnom političkom ili društvenom situacijom u Srbiji.

Nedostatak institucionalnog dijaloga doveo je do produbljivanja političke krize u Srbiji, što je prepoznato i od strane međunarodnih organizacija poput Evropskog parlamenta, Evropske komisije i drugih organizacija koje se bave pitanjima zaštite i unapređenja ljudskih prava. Takvo okruženje pogodovalo je daljoj polarizaciji društva, širenju zapaljive i diskriminatorne retorike i bujanju ekstremizma usled izostanka delovanja nadležnih državnih organa. Ovakvi trendovi neminovno su uticali i na sve organizacije civilnog društva, bez obzira na spektar vrednosti koje zastupaju.

U uslovima nepostojanja komunikacije između politički podeljenih subjekata, kao i nespremnosti države da pruži adekvatan odgovor na sve izazove koje je sa sobom nosila pandemija Covid-19, OCD su dale značajan doprinos. Umesto pozicije konstruktivnog partnera i koretkiva organa vlasti, OCD, posebno one koje pružaju direktne usluge korisnicima iz osetljivih društvenih grupa, su često morale da na sebe preuzmu ono što je bila obaveza institucija tokom krize.

Prethodna godina donela je rastući trend aktivnosti organizacija sa desnog spektra koje se mogu podeliti u dve osnovne grupe. Jedna grupa aktivnosti bila je usmerena na jačanje takozvanog anti–globalističkog narativa koji se manife-stovao kroz snažne anti-migrantske poruke, ali širenje lažnih vesti o različitim aspektima pandemije, pozivanje na kršenje propisanih zdravstvenih mera i bojkot vakcinacije. Drugi aspekt rada ovih organizacija ogledao se u učestvovanju i podršci kampanjama usmerenim protiv pro- -evropski orjentisanih organizacija u Srbiji.

Ipak, i pored značajno vidljivog sužavanja prostora za građansko delovanje i svih ograničenja izazvanih zdravstvenom krizom, tokom 2020. godine zabeležen je i porast neformalnog građanskog aktivizma kao reakcija na goruće probleme što društva, što konkretnih zajednica. Ovo je bilo najprisutnije u oblastima od značaja za zaštitu životne sredine, ali i reakcijama na različite aspekte pandemije.

Nažalost, njihovi napori nisu prepoznati niti adekvatno tretirani. Upravo suprotno, OCD su bile izložene konstantnoj diskreditaciji iniciranoj i/ili vođenoj od strane pojedinaca ili grupa bliskih vladajućoj stranci, zabeleženi su i fizički napadi na pojedine aktiviste, a slučaj “Spisak” predstavlja najsnažniji institucinalni pritisak na civilno društvo zloupotrebom zakonskih ovlašćenja Uprave za sprečavanje pranja novca.

Ova studija slučaja je deo zajedničkih napora Centra za istraživanje, transparentnost i odgovornost (CRTA), Nacionalne koalicije za decentralizaciju (NKD), Beogradskog centra za bezbednosnu politiku (BCBP) i Partnera za demokratske promene da podstaknu veće učestvovanje građana u odlučivanju kroz projekat „Građani imaju moć” koji podržava Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID). Stavovi izraženi u ovom radu isključivo su stavovi autora i ne odražavaju stavove USAID-a.

 

Publikacija: Međunarodni mehanizmi zaštite branitelja ljudskih prava

Publikaciju možete preuzeti OVDE

Koji sve međunarodni mehanizmi zaštite su dostupni braniteljima ljudskih prava predstavlja predsednica Komiteta pravnika za ljudska prava YUCOM i članica Civilnog odbora za zaštitu branitelja ljudskih prava i uzbunjivača Katarina Golubović.

Ovaj vodič služi aktivistima da se prepoznaju kao branitelji ljudskih prava, da saznaju koja su minimalna prava branitelja garantovana na međunarodnom nivou, te da dobiju informacije o adresama i načinima na koji međunarodna zajednica pruža podršku i zaštitu braniteljima ljudskih prava.

Čovek koji deluje u skladu sa ljudskim pravima i javnim interesom daje pozitivan doprinos za razvoj svog životnog okruženja. To okruženje može da bude usko vezano za lične aktivnosti (npr. radno okruženje u različitim oblastima), a može uticati na život celog društva ili pojedinih grupa (npr. života sredina ili institucionalni i pravni sistem države).

Po pravilu, delovanje na šire okruženje se odvija udruženim snagama, kroz neformalne grupe ili udruženja. Značaj takvog čoveka prepoznat je na međunarodnom nivou i dobio je naziv branitelj ljudskih prava (Human Rights Defender). To je bilo potrebno, jer se delovanje branitelja često suprotstavlja nelegitimnim interesima jakih aktera, pa im je neophodna jaka institucionalna podrška. Onda kada jaka institucionalna podrška i zaštita izostane na domaćem tj. nacionalnom nivou, tada je zaštitu neophodno potražiti izvan granica svoje zemlje, u okviru regionalnih i međunarodnih organizacija i zajednice. Konkretni mehanizmi zaštite branitelja ljudskih prava razvijaju se na početku 21. veka, na univerzalnom nivou. Deklaracija o braniteljima ljudskih prava koju je 1998. godine usvojila Generalna skupština Ujedinjenih nacija postala je osnov za razvoj zaštitnog mehanizma na nivou Ujedinjenih nacija, ali i regionalnih organizacija OEBSa, Saveta Evrope i Evropske unije. Ovakva postavka je veoma značajna jer Deklaracija postavlja osnov za odgovore na pitanja ko su branitelji ljudskih prava (pojam branitelja ljudskih prava), koja su njihova prava, i od čijih napada se moraju zaštititi.

Ovaj rad je deo zajedničkih napora Centra za istraživanje, transparentnost i odgovornost (CRTA), Nacionalne koalicije za decentralizaciju (NKD), Beogradskog centra za bezbednosnu politiku (BCBP) i Partnera za demokratske promene da podstaknu veće učestvovanje građana u odlučivanju kroz projekat „Građani imaju moć” koji podržava Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID). Stavovi izraženi u ovom radu isključivo su stavovi autora i ne odražavaju stavove USAID-a.

Publikaciju možete preuzeti OVDE

Studija slučaja: Uspešni aktivistički pristupi inicijativa za odbranu javnog interesa u lokalnim zajednicama

U okviru projekta Građani imaju moć, Partneri Srbija izradili su studiju slučaja „Uspešni aktivistični pristupi inicijativa za odbranu javnog interesa u lokalnim zajednicama“.

Studiju slučaja možete preuzeti OVDE.

Građani čija su individualna ili grupna prava ugrožena, ili koji prepoznaju da se javni interes ne štiti na adekvatan način, u poslednjih nekoliko godina sve su aktivniji u zajednici. Za to koriste različite forme organizovanja, od neformalnih inicijativa malog broja angažovanih ljudi, do zvanično registrovanih udruženja, koja mogu funkcionisati na bazi članstva ili drugačije.

U ovoj publikaciji, čija je autorka Marijana Rodić, predstavili smo više različitih aktivističkih pristupa koji su do sada doveli do pozitivnih rezultata u lokalnoj zajednici. Posebna pažna posvećena je načinima na koje aktivisti utiču na javne institucije da postupaju odgovornije – pokretanjem pravnih postupaka, učešćem u procesima donošenja odluka i uključivanjem zainteresovanih građana u zajedničke akcije.

Fokus studije slučaja bio je na radu osam odabranih udruženja građana i lokalnih inicijativa koje su konkretnim aktivnostima pokazale da aktivizam može biti delotvoran i da dovodi do „malih pobeda“ koje potom motivišu aktiviste da nastave sa borbom, ciljajući i osvajajući veće pobede. Pokreti i inicijative čiji rad je detaljnije predstavljen u studiji bili su: pokret Odbranimo šume Fruške gore, Pro.Tok21 (Crveni bedževi), Društvo za zaštitu životne sredine Stara planina, LiberGraf, udruženje Ekomar, Ekološki pokret Padina, Vojvođanska zelena inicijativa i inicijativa Odbranimo Teslu. Ovim putem, zahvaljujemo se svim sagovornicima na njihovom doprinosu kako bi ova studija bila što obuhvatnija.

Svrha ove publikacije bila je da pokaže kako različiti aktivistički pristupi mogu biti delotvorni, čak i u uslovima sistemskih slabosti institucija koji sačinjavaju demokratsku infrastrukturu. Studijom smo takođe želeli da ukažemo i na to da je aktivističke pristupe potrebno prilagoditi konkretnom kontekstu, koji je oblikovan vrsti i specifičnostima problema u zajednici, resursima kojima raspolažu aktivisti, stavovima građana prema prepoznatom problemu, itd.

Ova studija slučaja deo je zajedničkih napora Centra za istraživanje, transparentnost i odgovornost (CRTA), Nacionalne koalicije za decentralizaciju (NKD), Beogradskog centra za bezbednosnu politiku (BCBP) i Partnera za demokratske promene Srbija da podstaknu veće učešće građana u odlučivanju kroz inicijativu „Građani imaju moć”. Izrada ove studije omogućena je uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj studije je isključiva odgovornost autora i ne predstavlja nužno stavove USAID-a ili Vlade SAD.

Studija slučaja: O tempora, o mores – izgradnja fabrike guma u Zrenjaninu

Od najavljene najveće investicije u Vojvodini od koje će ogromnu korist imati cela Srbija izgradnja fabrike guma kineske kompanije Linglong u Zrenjaninu se pretvorila u dvogodišnju aferu ispunjenu kršenjem velikog broja propisa, zloupotrebama javnih ovlašćenja, ignorisanjem građanskih prava i do sada neviđenom popustljivošću javnih vlasti prema stranom investitoru. Investitoru, kompaniji Linglong International Europe doo  Zrenjanin, odobrena je nedozvoljena državna pomoć, na poklon je dobio 96 hektara poljoprivrednog zemljišta u zoni slobodne trgovine – što podrazumeva dalje poreske i carinske olakšice za investitora. Građenje bez građevinske dozvole i kršenje procedura procene uticaja na životnu sredinu, koje se dosledno nastavlja, bacilo je senku korupcije na ovaj projekat koji je, prema najavama Predsednika Republike, Vlade i rukovodstva grada Zrenjanina trebalo da pokrene razvoj u Srednjobanatskom regionu i Vojvodini.

Detalje o studiji slučaja možete videti OVDE

Studija slučaja: Uticaj Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći na rad organizacija civilnog društva

Građanima u Srbiji neretko je potrebna pravna pomoć, kako u vidu zastupanja u postupcima, tako i u pogledu dobijanja određenih pravnih saveta i smernica. Do skoro, građani su imali mogućnost da se obrate organizacijama civilnog društva koje su dugi niz godina već bile pružaoci besplatne pravne pomoći. Međutim, donošenjem novog Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći (u daljem tekstu Zakon), situacija se znatno promenila. Iz tog razloga, fokus ove studije biće na utvrđivanju da li novouspostavljeni sistem besplatne pravne pomoći obezbeđuje adekvatan pristup pravdi građanima i kako je donošenje Zakona uticalo na rad organizacija civilnog društva.

Studiju slučaja možete preuzeti OVDE

Studija slučaja: Video nadzor: sredstvo za unapređenje bezbednosti ili kršenje privatnosti građana?

Praksa uspostavljanja i koriščenja sistema za video nadzor u Srbiji odlikuje se manjkom transparentnosti procesa i nedovoljnom usklađenošću ovih aktivnosti za Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti i drugim propisima. Potreba za boljim regulisanjem oblasti video nadzora javlja se kao posledica više primera u kojima su ovakvi sistemi na pogrešan način korišćeni u Srbiji. Pitanje opravdanosti uvođenja sistema za video nadzor javnih površina postalo je aktuelno početkom 2019. godine kada su predstavnici Ministarstva unutrašnjih poslova informisali javnost o namerama da započnu projekat “Siguran grad”. Kako je tada najavljeno, projekat podrazumeva masovnu obradu podataka o ličnosti građana Srbije korišćenjem opreme za video nadzor, što uključuje i korišćenje softvera za prepoznavanje lica. Javnost ni danas nema pouzdanu informaciju o broju kamera i lokacijama na kojima će kamere biti postavljene, a izostala je i stručna analiza o opravdanosti uvođenja ovakvog sistema za video nadzor. Primeri iz sveta ukazuju da države neretko koriste sisteme video nadzora kao sredstvo za masovno praćenje građana umesto za svoju osnovnu svrhu, što je zaštita bezbednosti. Ove vrste tehnologija pored posledica po privatnost građana, imaju i potencijalne implikacije na druga prava, kao što su pravo na slobodu govora i okupljanja. Ako smo svesni da nas posmatraju, manje ćemo biti slobodni da iznosimo svoje stavove i/ili šetamo ulicama mirno izražavajući protest protiv odluka koje donose javne institucije i ljudi koji njima upravljaju. Šire posmatrano od pitanja (zlo)upotreba sistema za video nadzor, više puta se dešavalo da podaci u posedu službi bezbednosti i drugih organa javne vlasti postaju javno dostupni i koriste se u svrhe diskreditacije aktivista ili političkih protivnika. Šta nam garantuje da će se podaci prikupljeni koriščenjem sistema za video nadzor koristiti odgovornije?

Studiju slučaja možete preuzeti OVDE

Publikacija: Prava i obaveze aktivista prilikom učestvovanja na okupljanjima i u postupcima pred institucijama

Ovaj vodič izrađen je sa ciljem da upozna aktiviste sa pravima i obavezama koje imaju prema zakonima Republike Srbije kako bi zaštitili svoju organizaciju i sebe, i kako ne bi izgubili upravo ona sredstva koja će biti suštinska za ostvarenje njihovih ciljeva kao aktivista.

U okviru vodiča čija je autorka Nina Nicović, advokatica i medijatorka, predstavljena su prava i obaveze aktivista prilikom učestvovanja na okupljanjima i u postupcima pred institucijama, šta raditi u situaciji kada je aktivistima privremeno ograničena sloboda kretanja, kako postupati u susretu sa privatnim obezbeđenjem, šta treba znati ukoliko aktivisti budu dovedeni u policiju, javno tužilaštvo ili sud, kao i prava i obaveze aktivista kada su oštećeni u nekom od ovih postupaka.

Publikaciju možete preuzeti OVDE