Sudija slučaja: Eko Barajevo: Komšijski front za zdravu okolinu

Bez dana aktivističkog iskustva, grupa Barajevčana okupila se i krenula u borbu sa samo jednim ciljem – da imaju čist vazduh. U početku kao neformalna inicijativa, brzo su prerasli u udruženje “Eko Barajevo” koje je do sada uspelo da dođe do jedne pobede i zatvori jednog zagađivača.

Ova studija slučaja je deo zajedničkih napora Centra za istraživanje, transparentnost i odgovornost (CRTA), Nacionalne koalicije za decentralizaciju (NKD), Beogradskog centra za bezbednosnu politiku (BCBP) i Partnera za demokratske promene da podstaknu veće učešće građana u odlučivanju kroz inicijativu „Građani imaju moć”. Izrada ove studije omogućena je uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj studije je isključivo odgovornost autora i ne predstavlja nužno stavove USAID-a ili Vlade SAD.

Detalje o studiji slučaja možete videti OVDE

Studija slučaja: Komunikacija građana i Narodne Skupštine u Republici Srbiji

Nakon parlamentarnih izbora koji su održani 3. aprila 2022. godine, trinaesti po redu saziv Narodne skupštine Republike Srbije će početi sa radom. Kao i do sada, građani će imati mogućnost da komuniciraju sa narodnim poslanicima i skupštinskim odborima. U ovoj analizi, prikazaćemo na koji način i putem kojih mehanizama građani mogu da utiču na donosioce odluka i tako ukažu na probleme sa kojima se suočavaju u svojoj zajednici, a potencijalno i utiču na rešavanje istih. Po pravilima izbornog sistema Republike Srbije, nema direktne veze između samih birača i narodnih poslanika. Građani koji se izjašnjavaju na slobodnim i neposrednim izborima glasaju za izborne liste, ali nemaju nikakvog uticaja na konačni izbor narodnih poslanika. Ovakva okolnost doprinosi otežavanju komunikacije između građana i predstavnika zakonodavne vlasti, utiče na udaljavanje poslanika i građana, ali može dovesti i do vezivanja narodnih poslanika za stranačke odluke i zastupanje stranačkih interesa.[1] Nezadovoljstvo građana radom Narodne skupštine i poslanika, u kombinaciji sa nepoverenjem, istraživanja potvrđuju godinama unazad, dok najnoviji podaci pokazuju i njihov rast. Skoro tri četvrtine građana se 2021. godine uglavnom ili potpuno slaže sa tim da poslanici više brinu o interesima svojih stranaka nego o interesima građana, dok preko polovine građana smatra da su poslanici nedostupni građanima koji žele da ih kontaktiraju.[2] Pored same direktne komunikacije sa građanima, važan aspekt rada Narodne
skupštine mora biti i redovno objavljivanje i ažuriranje informacija o njihovom radu po proaktivnom osnovu, pre nego što ih određeno lice zatraži, kao i objavljivanje različitih dokumenata o sprovedenim i planiranim aktivnostima (npr. Godišnji program rada koji nikada do sada nije bio objavljen, godišnji izveštaji o radu, godišnji budžet, radne biografije narodnih poslanika, Etički kodeks i slično). U ovoj studiji biće predstavljeni neki od glavnih mehanizama (javna slušanja, javne rasprave) koji su građanima na raspolaganju prilikom menjanja pojedinih zakonskih odredbi, ali i neki od direktnijih vidova komunikacije sa samim narodnim poslanicima (podnošenje narodne inicijative, direktna obraćanja narodnim poslanicima preko internet stranice Narodne skupštine i slično).

Ova studija predstavlja deo zajedničkih napora Centra za istraživanje, transparentnost i odgovornost (CRTA), Nacionalne koalicije za decentralizaciju (NKD), Beogradskog centra za bezbednosnu politiku (BCBP) i Partnera za demokratske promene Srbija da podstaknu veće učestvovanje građana u odlučivanju kroz projekat „Građani imaju moć” koji podržava Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj studije je isključiva odgovornost autora i ne predstavlja nužno stavove USAID-a ili Vlade SAD.

Detalje o studiji slučaja možete videti OVDE

Dejan Vučetić – Predlog lokalnih politika za razvoj građanske participacije “Siže javne politike”

 

 

Zakonski osnov za lokalne politike ogleda se u Zakonu o lokalnoj samoupravi. Odeljak III ZLS sadrži odredbe o neposrednom učešću građana u ostvarivanju lokalne samouprave i kao njegove oblike prepoznaje građansku inicijativu, zbor građana i referendum. Pored toga, u vezi sa učešćem građana u formulisanju lokalnih javnih politika, važne su i odredbe ZLS o obaveznim javnim raspravama (članovi 11 i 68 ZLS). pravni okvir za ostvarivanje učešća građana na lokalnom nivou vlasti čine i brojni drugi zakoni od kojih su najznačajniji: Zakon o referendumu i narodnoj inicijativi – koji uređuje ova dva oblika neposrednog učešća na republičkom i shodno na lokalnom nivou, i Zakon o planskom sistemu – u pogledu uređenja procesa konsultovanja i sprovođenja javne rasprave u postupku usvajanja planskih akata.

U krug posebnih zakona spadaju: Zakon o budžetskom sistemu, koji uređuje javne rasprave u postupku usvajanja budžeta ili Zakon o finansiranju lokalne samouprave, koji predviđa sprovođenje referenduma o uvođenju samodoprinosa; Zakon o planiranju i izgradnji, i zakoni iz oblasti zaštite životne sredine (npr. Zakon o strateškoj proceni uticaja na životnu sredinu) koji predviđaju različite oblike obaveznog učešća javnosti u postupku usvajanja planova i izdavanja dozvola, u obliku javnog uvida i javne rasprave. U praksi postoji nekoliko principa u kojima se ogleda primena i realna slika o uspešnosti realizacije lokalnih politika koje se bave razvojem građanske participacije.

Prosečan rezultat za sve jedinice lokalne samouprave u okviru principa transparentnosti, otvorenosti i participacije 40%, od toga je prosečna ocena na nivou gradova 48%, a na nivou opština 38%.   Moguće mere za jedinice lokalne samouprave za dalje poboljšanje kulture građanskog učešća u Srbiji jesu:   smanjiti (pre svega, informacione) prepreke za građansko učešće, 2. fokusirati pažnju na nove, inovativne i važne teme za građane, 3. koristiti mere za povećanje digitalne participacije građana i tom okviru intenzivirati korišćenje društvenih mreža, 4. sprovoditi kontinuiranu medijsku kampanju o pozitivnim efektima participacije, 5. uspostavljanje javno dostupne evidencije korišćenih mehanizama neposrednog učešća građana, sa ishodima mehanizama koji su korišćeni, 6. objavljivati informacije o načinima na koje građani mogu neposredno učestvovati u radu JLS (propisi, uputstva, modeli obrazaca, procedure) na veb-prezentaciji JLS; 7. osnažiti kapacitete unutar uprave za pružanje podrške građanima i njihovim udruženjima kao i predstavnika mesnih zajednica u formulisanju ideja i pokretanje odgovarajućih procedura, te njihovu kontinuiranu edukaciju i ukazivanje na primere dobre prakse iz iste ili drugih JLS.

Detaljnije možete pročitati studiju slučaja (OVDE)

 

Studija slučaja: Lečenje lečilišta u Vrnjačkoj Banji

Kada je 2019. godine voda počela da nestaje na izvoru Jezero, nekolicina meštana oformila je inicijativu „Odbranimo vode Vrnjačke Banje“. Kasnije je, osim tog izvora, presušila i Slatina.

„Došli smo do zaključka da je do iscrpljivanja došlo zbog nagle eksploatacije vode u Vrnjačkim termama, za šta su dobile dozvolu Opštine, bez zvaničnog rešenja Ministarstva rudarstva i energetike“, kaže Dejana Trifunović iz udruženja „Vedro“ koje je sa meštanima oformilo inicijativu „Odbranimo vode Vrnjačke Banje“.

Kako navodi, svake sedmice, od 15. avgusta do početka novembra 2021. godine, organizovali su protestne šetnje.

„Tu se okupljao mali broj ljudi, jer su građani zastrašeni, ne znaju da se suprotstave ovdašnjim vlastima. Mi smo zbog toga opisani kao ’kombi stranka’ – govorili su da nas ima malo, da idemo po Banji i vičemo u prazno… Međutim, mislim da su ti protesti jedan od naših najvećih uspeha: probudili smo svest Vrnjčanima, bez obzira na to što mnogi i dalje ne priznaju da imamo ekološki problem u banji“, priča Trifunović.

Protesti su prestali s jeseni prošle godine, kada su aktivisti shvatili da njihova borba mora biti preciznije uokvirena.

Rad udruženja „Vedro“ podržala je Crta kroz inicijativu „Građani imaju moć“ koju realizuje u saradnji sa USAID-om.

Za šta se uopšte vodi borba za vode Vrnjačke Banje i kako ta borba izgleda, pročitajte u našoj studiji „ Razvedravanje: Vrnjačka Banja i lečenje lečilišta“ koju možete preuzeti OVDE. 

Studija slučaja pokreta “Tvrđava”: Uspešni aktivistički pristup inicijative za odbranu javnog interesa u lokalnoj zajednici Smedereva

Građani čija su individualna ili grupna prava ugrožena, ili koji prepoznaju da se javni interes ne štiti na adekvatan način, u poslednjih nekoliko godina sve su aktivniji u društvenom miljeu Srbije. Za to koriste različite forme organizovanja, od neformalnih inicijativa, registrovanih udruženja, do široke mobilizacije poput društvenih pokreta.

Društveni pokreti predstavljaju mreže neformalne interakcije između mnoštva individua, grupa i organizacija uključenih u politički ili kulturni konflikt na osnovama deljenog kolektivnog identiteta.[1]

Savremeni društveni pokreti su činjenica savremenog, građanskog društva koje kreira prava i slobode i bori se da ih zadrži.

Njihova pojava pokazuje da postojeće institucije nisu dovoljno senzibilne za nove društvene potrebe. Otuda se javlja potreba da se građani samoorganizuju kako bi jasnije artikulisali svoje zahteve i nove potrebe. Ključna paradigma i matrica kroz koju treba posmatrati nove društvene pokrete u celini je paradigma kvaliteta života u svim njegovim dimenzijama. U tom smislu novi društveni pokreti nude nov pristup i novu logiku, nov jezik i novu političku kulturu. U uslovima duboke krize koja potresa sva savremena društva, ovi pokreti predstavljaju i jednu vrstu otvaranja novih perspektiva, obnovu ugroženih identiteta, otkrivanje zajedničkih, globalnih, evropskih i širih planetarnih horizonata.[2]

Svrha društvenih pokreta, bilo da se radi o starim ili novim društvenim pokretima, je kolektivna akcija za formiranje novog identiteta i masovne mobilizacije. Stoga, svaki društveni pokret nastaje iz dva bitna razloga – prvo, izrasta iz nezadovoljnih potreba u postojećem društvu i drugo, iskazuje zahteve za određenim promenama postojećeg stanja.

Polazeći od Dianijeve odrednice društvenog pokreta, definicija ekološkog pokreta, kao jedne vrste novih društvenih pokreta, formulisana je na sledeći način. Ekološki pokret predstavlja mreže neformalne interakcije između pojedinaca, grupa i organizacija uključenih u konflikte oko životne sredine, na osnovama deljenih ekoloških vrednosti i kolektivnog identiteta.[3]

Ekološki pokret predstavlja jedan od najuticajnijih društvenih pokreta, s obzirom na njegovu brojnost i rasprostranjenost u svetu, duže od pola veka uspeva da mobiliše milione ljudi širom sveta. Skretanjem pažnje javnosti na ekološke pretnje i promovisanjem ekoloških vrednosti, uz direktnu borbu, ekološki pokreti su pružili značajan doprinos razvoju globalne ekološke svesti, podstičući stanovnike da preispitaju svoje ustaljene prakse i da stanu u odbranu svojih ekoloških prava. Zahvaljujući delovanju ekološkog pokreta, životna sredina se danas percipira kao politička, ekonomska i pravna kategorija, kroz koju se reflektuju različiti odnosi moći i nejednakosti. Borba za životnu sredinu tako postaje borba za resurse, moć i socijalnu pravdu.

Ekološka mobilizacija u Srbiji u cilju zaštite javnog interesa sve više podstiče razvoj ekološkog građanstva posebno intezivirana poslednjih godina. On se manifestuje s jedne strane, u formi samoniklih ekoloških protesta i inicijativa za ekološku bezbednost, a s druge, kroz praktikovanje ekoloških životnih stilova. Istraživanje fenomena ekološkog aktivizma u Srbiji ukazuje i na to u kojoj meri je civilno društvo zrelo i slobodno da deluje nezavisno od uticaja domaćih i međunarodnih političkih i ekonomskih aktera. Razmatranje karakteristika ekološkog aktivizma skreće pažnju i na aktivistički potencijal građanskog društva i njegovu sposobnost da učestvuje u širim društvenim reformama. Ekološki pokret kao generator promena moderni je fenomen i danas je multidisciplinarno područje istraživanja. U ovoj publikaciji predstavljamo aktivistički pristup udruženja Pokret Tvrđava iz Smedereva. Posebna pažnja posvećena je načinima na koje aktivisti ove ekološke organizacije utiču na javnost i javne institucije da postupaju odgovornije; pokretanjem pravnih postupaka, učešćem u procesima donošenja odluka i uključivanjem zainteresovanih građana u zajedničke akcije.


S tim u vezi, svrha ove publikacije je da pokaže kako aktivistički pristupi mogu biti delotvorni, čak i u uslovima sistemskih slabosti institucija koji sačinjavaju demokratsku infrastrukturu. Međutim, studija takođe ukazuje i na to da je aktivističke pristupe potrebno prilagoditi konkretnom kontekstu, koji je oblikovan vrsti i specifčnostima problema u zajednici, resursima kojima raspolažu aktivisti, stavovima građana prema prepoznatom problemu, itd.


Studija je izrađena u okviru projekta „Građani imaju moć“ u okviru kog Centar za istraživanje, transparentnost i odgovornost (CRTA), Beogradski centar za bezbednosnu politiku (BCBP), Nacionalna koalicija za decentralizaciju (NKD) i Partneri Srbija pružaju različite vidove podrške aktivistima.

Detalje o studiji slučaja možete videti OVDE

Studija slučaja: BARA REVA – Odbrana i poslednji dani

Sve se – barem tako deluje – promenilo preko noći. Verovatno je do maja 2021. u Srbiji bilo mnogo onih koji nikada nisu čuli za Revu, ali je krajem tog meseca ova bara barem na nedelju dana postala toponim broj jedan. „Svetlana Bojković ispred kamiona u odbrani bare Reve“, „Ceca Bojković telom štitila baru Reva“, „Ceca Bojković brani baru Revu, stala ispred kamiona sa šutom“, „Svetlana Bojković sa građanima brani baru Reva u Krnjači“, „Ceca Bojković svojim telom sprečila istovar šuta u baru Reva!“. Bila je to nesumnjivo udarna vest. Poznata glumica je stala ispred kamiona, nasmejala se i mahnula vozaču desnom rukom. Taj potez za bolji život označio je kraj utakmice za koju mnogi nisu ni znali da se vodila.

Detalje o studiji slučaja možete videti OVDE

Studija Slučaja: Obalska straža – čuva Dunav, brani Novi Sad

Pod šifrom 05-351-4002/2020 krije se nešto što bi mogla biti istinska privilegija pojedinih Novosađana. Građani Srbije imaju na raspolaganju auto-puteve Horgoš-Preševo, Beograd-Boljare, Batrovci-Beograd, Niš-Gradina i Pojate-Preljina, a oni građani kojima u ličnoj karti piše „Bulevar Evrope, Novi Sad“ uskoro bi mogli imati auto-put i u svojoj dnevnoj sobi. Distopijski bilbord Inicijative Dunavac-Šodroš (IDŠ) dočarava upravo tu ekskluzivu: mlada žena, sa šoljicom kafe u ruci, posmatra sa svoje terase vijadukt auto-puta. Nasmejana je: verovatno ne zbog novonastale gužve, buke i izduvnih gasova, već zato što joj se javila biznis-ideja da bi tu istu kafu mogla da prodaje kao Coffee To Go. Nove infrastrukturne okolnosti omogućile bi joj da uslugu obavlja direktno s terase: vozač spusti prozor automobila, kao kad plaća putarinu, a vredna Novosađanka pruža mu topli napitak koji je pripremila u svojoj kuhinji.

Detalje o studiji slučaja možete videti OVDE

Studija slučaja: Ubistvo prava – ubistvo pravde za planinske reke

Na koji način je pitanje izgradnje MHE na Rakitskoj reci postalo jedna od najvećih ekoloških inicijativa u poslednjih nekoliko godina u Srbiji, predstavljamo u studiji slučaja koju su napisali aktivisti inicijative “Odbranimo reke Stare planine”.

Studiju slučaja možete preuzeti OVDE

Dana 15. avgusta 2020.godine, aktivisti iz svih delova Srbije okupili su se nedaleko od sela Rakite, i izveli akciju vađenja dela cevovoda za mini-hidroelektranu (MHE) „Zvonce“ na Rakitskoj reci. Radi se o jednoj od najvećih inicijativa ekoloških aktivista (ali i ostalih građana koji su zainteresovani za pitanje zaštite životne sredine), u poslednjih nekoliko godina u Srbiji. Ova akcija je zapravo predstavljala odraz sve većih broja inicijativa i pokreta koji se bave ugrožavanjem životne sredine, kao i sve većeg broja primera gde od strane investitora dolazi do ugrožavanja ekološke bezbednosti građana a i šire. Kako bismo u potpunosti razumeli kako i zbog čega je pitanje izgradnje MHE na Rakitskoj reci postalo tema na nacionalnom nivou, Beogradski centar za bezbednosnu politiku je u saradnji sa pokretom “Odbranimo reke Stare planine” izadio studiju slučaja, radi boljeg razumevanja konteksta, aktivnosti i problema koji su doveli do toga da “pitanje Rakite” postane tema koja je privukla pažnju velikog broja građana Republike Srbije.

Studija slučaja predstavlja hronologiju dešavanja na Rakitskoj reci – od (ne)postojanja potrebnih dozvola, (ne)poštovanja zakona, tužbi, reakcija meštana, lokalne samouprave i građana Srbije, pa do toga kakva je situacija na Rakitskoj reci danas.

Ova studija slučaja je deo zajedničkih napora Centra za istraživanje, transparentnost i odgovornost (CRTA), Nacionalne koalicije za decentralizaciju (NKD), Beogradskog centra za bezbednosnu politiku (BCBP) i Partnera za demokratske promene da podstaknu veće učestvovanje građana u odlučivanju kroz projekat „Građani imaju moć” koji podržava Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID). Stavovi izraženi u ovom radu isključivo su stavovi autora i ne odražavaju stavove USAID-a.

Studija slučaja: Zaštita javnog interesa pravnim sredstvima – presuda Upravnog suda u slučaju “Gondola”

Kako je Regulatorni institut za obnovljivu energiju i životnu sredinu (RERI) uspeo da spreči izvođenje pripremnih radova za izgradnju stanice gondole na Kalemegdanu, predstavljamo u studiji slučaja koju su napisali Jovan Rajić i Mirko Popović.

Studiju slučaja možete preuzeti OVDE

Upravni sud je 12. februara 2021. godine doneo presudu po tužbi Regulatornog instituta za obnovljivu energiju i životnu sredinu (RERI) kojom je usvojio zahtev tužioca i poništio građevinsku dozvolu za izvođenje pripremnih radova za izgradnju stanice gondole na Kalemegdanu. Sud je uvažio argumente tužioca (RERI) i poništio rešenje (građevinsku dozvolu) Ministarstva građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, te predmet vratio nadležnom prvostepenom organu na ponovno odlučivanje. Na taj način okončan je postupak pred Upravnim sudom, koji je u aprilu 2019. godine tužbom pokrenuo RERI, iz razloga što je građevinska dozvola nezakonito izdata.

Ovaj postupak je veoma značaj za upravno-sudsku praksu ali i delovanje udruženja koja štite opšte i kolektivne interese jer je Upravni sud, uprkos tvrdnjama tuženog ministarstva, JP „Skijališta Srbije“ i Grada Beograda (kao zainteresovanih lica u postupku), nedvosmisleno zaključio da je RERI, kao udruženje koje štiti kolektivni i javni interes aktivno legitimisan kao stranka koja ima pravo da preispituje odluke upravnih organa, kroz pokretanje upravnog spora pred nadležnim sudom. Upravni sud je ovom presudom potvrdio činjenice koje je RERI istakao u tužbi, a koje su Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, JP „Skijališta Srbije“, grad Beograd, kao i pojedini javni funkcioneri uporno negirali:

  • Upravni sud je priznao aktivnu legitimaciju udruženju koje se bavi zaštitom životne sredine, jer je osporenim upravnim aktom povređen na zakonu zasnovan interes;
  • Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture bilo je dužno da u postupku izdavanja građevinske dozvole, pored Zakona o planiranju i izgradnji, primeni Zakon o proceni uticaja na životnu sredinu i Zakon o kulturnim dobrima;
  • Pojam izgradnja objekta, koji je utvrđen članom 2. tačka 30. Zakona o planiranju i izgradnji jeste skup radnji koji obuhvata i pripremne radove za građenje;
  • JP „Skijališta Srbije“ bilo je dužno da uz zahtev za izdavanje građevinske dozvole dostavi studiju o proceni uticaja na životnu sredinu na koju je data saglasnost nadležnog organa;
  • U presudi je nedvosmisleno potvrđena činjenica, na osnovu dokumentacije koja je priložena uz spornu građevinsku dozvolu, da je izgradnja stanice gondole na Kalemegdanu planirana na parceli koja se nalazi u okviru zaštićenog kulturnog dobra od izuzetnog značaja za Republiku Srbiju („Beogradska tvrđava“) i Arheološkog nalazišta „Antički Singidunum“.

Ova studija slučaja je deo zajedničkih napora Centra za istraživanje, transparentnost i odgovornost (CRTA), Nacionalne koalicije za decentralizaciju (NKD), Beogradskog centra za bezbednosnu politiku (BCBP) i Partnera za demokratske promene da podstaknu veće učestvovanje građana u odlučivanju kroz projekat „Građani imaju moć” koji podržava Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID). Stavovi izraženi u ovom radu isključivo su stavovi autora i ne odražavaju stavove USAID-a.

Foto: FoNet/Aleksandar Levajković

Studija slučaja: Presek napada na aktiviste i organizacije civilnog društva

O okruženju u kom deluju aktivisti i organizacije civilnog društva u Srbiji, na primerima napada na fantomskim portalima, slučaja “Spisak” i napada na Milana Vujića , pročitajte u studiji slučaja Bojane Selaković iz Građanskih inicijativa.

Studiju slučaja možete preuzeti OVDE

U 2020. godini značajno su se pogoršali uslovi za rad ne samo organizacija civilnog društva (OCD), već svih društvenih aktera koji u obavljanju svojih aktivnosti iznose kritičke stavove u vezi sa aktuelnom političkom ili društvenom situacijom u Srbiji.

Nedostatak institucionalnog dijaloga doveo je do produbljivanja političke krize u Srbiji, što je prepoznato i od strane međunarodnih organizacija poput Evropskog parlamenta, Evropske komisije i drugih organizacija koje se bave pitanjima zaštite i unapređenja ljudskih prava. Takvo okruženje pogodovalo je daljoj polarizaciji društva, širenju zapaljive i diskriminatorne retorike i bujanju ekstremizma usled izostanka delovanja nadležnih državnih organa. Ovakvi trendovi neminovno su uticali i na sve organizacije civilnog društva, bez obzira na spektar vrednosti koje zastupaju.

U uslovima nepostojanja komunikacije između politički podeljenih subjekata, kao i nespremnosti države da pruži adekvatan odgovor na sve izazove koje je sa sobom nosila pandemija Covid-19, OCD su dale značajan doprinos. Umesto pozicije konstruktivnog partnera i koretkiva organa vlasti, OCD, posebno one koje pružaju direktne usluge korisnicima iz osetljivih društvenih grupa, su često morale da na sebe preuzmu ono što je bila obaveza institucija tokom krize.

Prethodna godina donela je rastući trend aktivnosti organizacija sa desnog spektra koje se mogu podeliti u dve osnovne grupe. Jedna grupa aktivnosti bila je usmerena na jačanje takozvanog anti–globalističkog narativa koji se manife-stovao kroz snažne anti-migrantske poruke, ali širenje lažnih vesti o različitim aspektima pandemije, pozivanje na kršenje propisanih zdravstvenih mera i bojkot vakcinacije. Drugi aspekt rada ovih organizacija ogledao se u učestvovanju i podršci kampanjama usmerenim protiv pro- -evropski orjentisanih organizacija u Srbiji.

Ipak, i pored značajno vidljivog sužavanja prostora za građansko delovanje i svih ograničenja izazvanih zdravstvenom krizom, tokom 2020. godine zabeležen je i porast neformalnog građanskog aktivizma kao reakcija na goruće probleme što društva, što konkretnih zajednica. Ovo je bilo najprisutnije u oblastima od značaja za zaštitu životne sredine, ali i reakcijama na različite aspekte pandemije.

Nažalost, njihovi napori nisu prepoznati niti adekvatno tretirani. Upravo suprotno, OCD su bile izložene konstantnoj diskreditaciji iniciranoj i/ili vođenoj od strane pojedinaca ili grupa bliskih vladajućoj stranci, zabeleženi su i fizički napadi na pojedine aktiviste, a slučaj “Spisak” predstavlja najsnažniji institucinalni pritisak na civilno društvo zloupotrebom zakonskih ovlašćenja Uprave za sprečavanje pranja novca.

Ova studija slučaja je deo zajedničkih napora Centra za istraživanje, transparentnost i odgovornost (CRTA), Nacionalne koalicije za decentralizaciju (NKD), Beogradskog centra za bezbednosnu politiku (BCBP) i Partnera za demokratske promene da podstaknu veće učestvovanje građana u odlučivanju kroz projekat „Građani imaju moć” koji podržava Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID). Stavovi izraženi u ovom radu isključivo su stavovi autora i ne odražavaju stavove USAID-a.