Selo Varvarin dobija novo mesto za okupljanje i rekreaciju meštana

Iako se zbog pandemije kasni sa setvom, „Sejači sreće“ iz sela Varvarin spremni su da sa svojim komšijama opreme mesto za rekreaciju i druženje kako za najmlađe, tako i starije meštane. Neuređeno i zapušteno zemljište pored zgrade Mesne zajednice najpre će očistiti da bi na njemu zasadili biljke, a kasnije planiraju da ga opreme mobilijarom za najmlađe, kaže Vesna Marković, koordinatorka u udruženju „Sejači sreće“.

„Hoćemo da napravimo igralište za decu, ali ne samo to – hoćemo da zasadimo cveće i drveće, posebno one vrste biljaka koje privlače divlji svet. Samim tim želimo da utičemo na očuvanje životne sredine. Ideja postoji već dugo, ali jednog trenutka smo videli platformu promeni.rs, prijavili smo se i od tada smo pokrenuli inicijativu da te ideje sprovedemo u delo. Videli smo da postoji veliko interesovanje naših meštana, a nama i jeste cilj da se uključi što više ljudi. Planiramo i mnogo aktivnosti koje ćemo organizovati u humanitarne svrhe, da obiđemo privrednike i vidimo da li su raspoloženi da pomognu finansijski“, kaže Markovićeva.

U prvoj fazi radova planiraju čišćenje lokacije i nasipanje terena, u čemu će im pomoći Opština Varvarin koja im je najpre odobrila da koriste ovu lokaciju, a zatim i obećala mašine za radove na lokaciji.

„Nakon toga bi išla sadnja cveća i drveća. U međuvremenu ćemo videti šta od sredstava možemo da prikupimo, da animiramo meštane, jer će tu prvenstveno njihova deca da se igraju. Ne moraju da doniraju novac, možda će neku klackalicu, ljuljašku i slično. Mi imamo malo veće planove, koji iziskuju i veće troškove. Teren pored ovog prostora je dosta ruiniran, pa želimo vremenom i njega da sredimo, ali idemo korak po korak“, najavljuje Markovićeva.

„Cilj nam je da podignemo svest kod svih meštana o očuvanju životne sredine. Oni će kroz sadnju upoznavati i nove biljke, saznaće zašto su korisne. Kulturno-umetničko društvo i fudbalski klub sela Varvarin su se uključili da svi zajedno udruženim snagama napravimo jedan lep prostor za našu decu“, kaže ona.
Prema rečima meštana, selo Varvarin nema sličan prostor za okupljanje mladih. Oni se svakako okupljaju na ovoj lokaciji, mada je trenutno nebezbedna za njih.

„Deci će ovo mnogo da znači, jer oni nemaju svoj prostor, koriste prostor u varoši, ali tamo im zakazuju termine, ne puštaju ih redovno da vežbaju i treniraju. Ja sam stao na čelo malih privrednika sela Varvarin da pomognem ’Sejačima sreće’ koliko mogu, ali tu su i ostali. Oni hoće da počne nešto da se radi, pa će svako da se uključi kako može: neko će da donira sprave, neko zaštitnu ogradu, a neko će dati novac. Klub mesne zajednice nema uslove ni za okupljanje starijih meštana, ranije se tu okupljalo i više od 100 ljudi kada dođu sa njive da odmore, razmene iskustva. Međutim, sada nemaju gde. Stanu ispred neke prodavnice, razmene par reči i idu kući“, priča Ljubivoje Vučić iz sela Varvarin i dodaje da u njihovoj tradiciji upravo ova lokacija ima veliki značaj.

„Iza mene je zapis – sveto drvo oko koga se meštani sela okupljaju kada su litije. Smatraju ga rodnim drvetom. Jedan meštanin je isekao zapis i dugo nije mogao da ima decu, a kada je zasadio novi, iste godine je dobio potomstvo“, priča Vučić.

Udruženje „Sejači sreće“ postoji od 2017. godine i učestvuju na svim kulturnim manifestacijama u svojoj opštini, ali i širom Srbije, i osvajaju mnogo medalja i pohvala za svoj rad. Organizuju i radionice za tkanje, a pripremili su i sa starijim osnovcima izvodili predstavu u humanitarne svrhe.

„Udruženje se mahom bavi poboljšanjem kvaliteta života dece u opštini Varvarin, a naročito dece sa teškoćama u razvoju. Prošle godine smo na Divčibarama organizovali kamp za njih i njihove roditelje i planiramo da to radimo i na dalje“, kaže Vesna Miladinović iz udruženja „Sejači sreće“ i dodaje da u školama rade i radionice o vršnjačkom nasilju i tako najmlađima ukazuju na društevne probleme koji su karakteristični za njihov uzrast.

„Obrati pažnju“ na humanitarni muzički kviz

Slušanje popularnih muzičkih numera različitih žanrova, a zatim i pogađanje pesme i izvođača, u Beogradu više nije samo zabava već i zanimljiv način da se pomogne deci i mladima kojima je zdravlje ugroženo. Na ideju da spoje muziku i humanost došlo je udruženje „Obrati pažnju“ decembra prošle godine, a od tada je na svakom muzičkom kvizu prikupljeno više desetina hiljada dinara.

Desetak mladih ljudi u Beogradu nastavlja da „obraća pažnju“ na sve one koji nisu u žiži javnosti, a upravo im je ta pažnja potrebna… Kako bi u svoje akcije uključili veći broj ljudi, a time i sakupili veće donacije, odlučili su da osim kompleksnijih projekata, poput ukrašavanja školskih dvorišta, prikupljaju i jednokratnu pomoć za svoje vršnjake i decu koji se bore protiv opakih bolesti.

Jedan od naših članova došao je na super ideju da organizujemo novogodišnji humanitarni kviz. Prikupljenim novcem hteli smo da obradujemo klince sa onkologije. Ne postoji neki konkretan način kako biramo kome ćemo pomoći. To je obično zasnovano na internom dogovoru… Zasad nam se ne javljaju ljudi, ali se nadamo da ćemo dostići i taj nivo“, navodi Lazar Lović iz ovog udruženja.

Protekle nedelje organizovan je treći humanitarni muzički kviz, a kako kažu u organizaciji, sve je više zainteresovanih i svaki put je učestvovalo 40-ak takmičara. Ljudi su, kažu, veseli i zbog muzike i zbog humanog cilja koji ih je spojio, a organizatori uživaju u osmišljavanju ovih humanitarnih večeri.  

Ekipe se nadmeću u devet oblasti, koje obuhvataju različite vrste muzike – od popa, roka, repa, do folka. Na takmičarima je da prepoznaju izvođače i pesme, a na kraju najuspešnije očekuju i nagrade koje obezbeđuju prijatelji organizacije „Obrati pažnju“. Ipak, one su tu samo dodatni podstrek…

Ljudi više vole da učestvuju, niko tu nije takmičarski nastrojen, zbog čega smo posebno srećni. Ovo jeste takmičenje, ali je cilj biti human“, kaže Stevan Blagojević iz udruženja.

Članovi ekipe koja „obraća pažnju“ smatraju da na ovaj način podstiču mlade iz svoje sredine da menjaju stvari u svojoj mikrosredini.

Mi verujemo u moto misli globalno, deluj lokalno, i smatramo da mnogo tih malih lokalnih stvari, ukoliko se ljudi aktivno bave njima, mogu da pospeše i dešavanja na globalnom nivou“, kaže Biljana Marković iz organizacije „Obrati pažnju“.

Ona dodaje da će udruženje nastaviti sa tematskim kvizovima, uz pomoć kojih spajaju lepo i korisno. Namera im je da obraćaju pažnju na mnoge stvari unutar oblasti kojima se bave članovi udruženja – od poljoprivrede, do IT-ja, preko lekara, ekonomista, pravnika.

Na partiji šaha sa Inđijativom

Grupa mladih iz Inđije, članovi udruženja „Inđijativa“, nastavlja da utiče na uređenje svoje opštine. Ovoga puta su, na predlog sugrađana, u jednom od omiljenih parkova napravili kutak za ljubitelje šaha.

Par stolica i šahovska tabla bili su dovoljni da se u poznatom inđijskom parku sada okuplja više ljudi, od najmlađih do penzionera. Organizacija „Iniđijativa“, koja se duže od godinu dana na različite načine trudi da svoje mesto učini boljim i lepšim za život, uspela je da uz pomoć donacija građana učini ovaj park prepoznatljivim.

„Mi smo pitali građane: da li ste vi voljni da se napravi šahovski sto i na kojoj lokaciji? Napravili smo anketu, oni su odabrali park… Zatim smo pozvali ljude da pomognu i doniraju i tu je odziv bio fantastičan. Korak po korak došli smo do konačne realizacije“, naveo je Mladen Rajić, član „Inđijative“. 

Prvu partiju šaha odigrao je Vladimir Klasan, svetski i olimpijski šampion u šahu za gluve i nagluve, koji je takođe iz Inđije. Njegovo ime nosi ovaj prvi šahovski sto, a od kada je postavljen, koriste ga, kažu u organizaciji, i mlađi i stariji, pa i članovi šahovskog kluba. 

Ovo je jedna u nizu akcija „Inđijative“. Prva je, pre više od godinu dana, bila oslikavanje murala Nikole Tesle na vatrogasnom domu. Tada nisu očekivali da će steći popularnost i poverenje među sugrađanima.

„Sada nam na dnevnom nivou dolazi deset prijava… Jedni traže vodu, drugi struju, treći atmosfersku kanalizaciju, parkove. I na ulici nas ljudi prepoznaju. U prodavnici nam govore: ‘svaka vam čast, borite se za nas, šta treba da doniram’“, navodi Strahinja Jovanović iz Inđijative.

U ovoh organizaciji smatraju da je velika stvar to što su uspeli da zainteresuju mlade za stvari koje se dešavaju u njihovom kraju. 

„Na neki način smo ih probudili, a sledeći korak je da pokušamo da ih nateramo da oni sami urade nešto… Da ne zovu nas za teren u kraju, nego da oni okupe komšije i ekipu i da sami srede taj teren“, dodaje Jovanović.

Njihov savet za sve mlade, koji žele da nešto slično urade u svojim gradovima, kratak je i jasan – društevene mreže. Kažu da su oni njihovu moć u potpunosti iskoristili, jer su u eri kada mediji nisu otvoreni za sve, oni uspeli da od društvenih mreža naprave najjači onlajn medij u Inđiji, koji ljudi čitaju svakog dana uz jutarnju kafu.

„Da smo sve ovo radili, a da nemamo društvene mreže, kao da nismo u njihovim očima. Ovako mi od jedne rupe napravimo čitav događaj“, zaključuju Inđijativci. 

 

Poznaju li mladi svoja radna prava?

Poznaju li mladi svoja radna prava?

Veliki broj mladih iz Gornjeg Milanovca zaposli se odmah nakon srednje škole, jer je privreda i industrija u ovom kraju dosta razvijena, a fakulteta i visokih škola nema. U tim godinama tek se susreću sa radnim pravima, pa ih ne poznaju dovoljno, zato su neretko izloženi različitim zloupotrebama, naročito od poslodavaca.

„Mladi često ne znaju šta mogu da urade ako im se dogodi nešto na poslu, ili ako ih neko zaposli na crno. Imao sam slična iskustva: nekoliko meseci sam radio na crno, bio mi je obećan ugovor koji nisam dobio. Kasnije sam dobio ugovor, ali nije bio na moje ime, nije imao moj matični broj, niti bilo šta drugo. Poslodavac je insistirao da to potpišem, jer je verovatno trebalo da pokrije sebe nekako. Na kraju sam ipak bio prijavljen, ali na minimalac, a dobijao sam još nešto u koverti. Radio sam i po dve spojene smene – treću, pa prvu. Da sam tad znao nešto više o radnim pravima, mogao sam da ga prijavim inspekciji, tužim ga, ili da na bilo koji način zaštitim sebe“, priča Mateja Vujović iz Gornjeg Milanovca.

Vršnjacima koji žele da se zaposle on savetuje da odmah na početku radnog odnosa traže ugovor, pročitaju ga temeljno i da ga, ukoliko nađu nešto štetno po njih, ne potpisuju ili da traže da se uslovi promene.

Udruženje „Mladi takovskog kraja“ pokušava da približi mladima u Gornjem Milanovcu njihova radna prava i položaj u društvu. To čine kroz obuke i prezentacije na kojima prikazuju šta ugovor o radu mora sadržati, kako se obračunava plata, šta je siva ekonomija i slično.

„Koliko su mladi neupućeni u svoja radna prava pokazuje to što je jedini sindikat za koji znaju Beogradski sindikat. Zato se mi trudimo da na ove načine mladi saznaju šta ih očekuje u tom svetu kad završe škole, počnu da rade i osnivaju porodice“, objašnjava Stefan Radojičić iz organizacije „Mladi takovskog kraja“.
Pored prezentacija u školama, oni organizuju i fokus grupe za mlade koji su već u radnom odnosu ili traže posao.

„Planiramo da saznamo koliko oni uopšte poznaju svoja prava i šta ih najviše muči. Na osnovu toga ćemo uraditi brošuru, to jest priručnik za zaposlene pomoću kog će znati kome da se obrate i šta treba da urade ukoliko dođe do povrede radnih prava“, kaže Radojičić i dodaje da mladi uvek mogu da im se jave ako se suoče sa nekim oblikom povrede radnih prava, a oni će ih potom uputiti na osobu ili instituciju koja im može pomoći.

Organizacija „Mladi takovskog kraja“ postoji od 2014. godine. Brigu o mladima pokazuju i tako što im pružaju priliku da se uključe u njihov rad, najčešće u ekološke akcije. Kažu da su njihovi vršnjaci uvek voljni da im se pridruže.

Da kanalska obala u Bezdanu opet pripadne mladima

Da kanalska obala u Bezdanu opet pripadne mladima

Kanalska obala u Bezdanu opet bi mogla da postane omiljeno mesto za okupljanje mladih, kao što je bila prethodnih nekoliko godina. Udruženje građana „Akt“ želi da ponovo uredi obalu pored kanala koji je deo velikog Sistema Dunav-Tisa-Dunav kako bi meštani ovog kraja uživali u jedinstvenoj prirodnoj lepoti.

„Ovih dana smo restaurirali klupe i stolove, teren za odbojku i donekle teren za tenis. U planu nam je da nabavimo novu mrežu za odbojku, kao i da potpuno sredimo teniski teren. Želimo da osnujemo omladinski teniski klub i privučemo mlade kako bi se sklonili od kompjutera i fizčki se aktivirali“, kaže Stefan Cvijanović iz udruženja „Akt“ i dodaje da im je cilj da uključe što više ljudi u sređivanje ovog prostora.

Tihana Čutura iz „Akta“ kaže da rade na tome da privuku što više mladih ljudi u udruženje kako bi učinili nešto korisno za Bezdan.

Kanalska obala u Bezdanu prvi put je sređena 2014. godine, kada je osnovano udruženje „Akt“.

„Šetali smo ovuda i shvatili da niko ne iskorišćava taj potencijal, da obala propada i da je pusta. Našim akcijama pridružio se veliki broj ljudi, pa smo napravili teren za odbojku, revitalizovali teniske terene, i izgradili klupe sa nadstrešnicama. Sadili smo i živu ogradu, ali su je meštani čupali i uništavali. Nakon toga smo zasadili drveće“, priča predsednik udruženja „Akt“ Neven Ristić.

Multikulturalnost je članovima ovog udruženja veoma bitna pošto se Bezdan nalazi blizu mađarske i hrvatske granice, pa često sarađuju sa aktivistima iz te dve zemlje. Valter Nađ iz mađarske organizacije za mlade kaže da bi ovaj prostor pored kanala mogao još bolje da se iskoristi:

„U saradnji sa Aktom mogli bismo da organizujemo manifestacije u kojima bismo i učili i zabavljali se“.

U prethodnom periodu članovi „Akta“ radili su sa mladima ukazujući na važnost očuvanja prirode, ali i prevencije nasilja.

„Kroz aktivne kampove za decu, upotpunjavali smo im letnji raspust celodnevnim multidisciplinarnim akcijama. Trudili smo se da povezujemo više sektora, pa smo sarađivali sa kajakaškim klubom, osnovnim i srednjim školama i ostalim institucijama. Nakon toga je došlo do zatišja zbog velikog odliva mladih. Sada smo rešili da opet okupimo mlade ljude i sredimo prostor“, kaže Ristić.

Prema njegovom mišljenju, na svest stanovnika Bezdana o ekologiji dosta utiče to što su blizu rezervata Gornje podunavlje, zbog čega su uspeli da uvide bogatstvo i lepote grada koji često nazivaju evropskom Venecijom.

„Moramo još mnogo da radimo kako bismo proširili svest o čuvanju javne svojine. Ljudi nisu svesni koliko mogu da promene svoju zajednicu sopstvenim trudom, zbog toga su i letargični i prepušteni slučaju, tako su i svoju okolinu prepustili slučaju. Ipak, ima izuzetaka i dobrih inicijativa. Ako se ljudi okupe iz najbolje namere, ima šanse da se desi pomak, kao što se ovde desio“, zaključuje Neven Ristić.