Na inicijativu meštana u staroplaninskoj Pakleštici otvoren Seoski dom

Izložbom fotografija na fasadama starih kuća, u selu Pakleštica na Staroj planini svečano je otvoren Seoski dom. Dom, koji je zapravo muzej, osmislili su i opremili meštani sela zajedno sa članovima pokreta “Odbranimo reke Stare planine”, a uz stručnu pomoć Arhitektonskog fakulteta u Beogradu.

Svih 22 stanovnika sela Pakleštica se udružilo, osmislilio i adaptiralo svoj Seoski dom. Na njegovom svečanom otvaranju bilo je deset puta više posetilaca nego što selo ima stanovnika, a tom prilikom su na spoljnim zidovima kuća izložene fotografije Milana Simonovića iz pokreta „Odbranimo reke Stare Planine“. 

Prvobitna ideja bila je da se po uzoru na Dom kulture u selu Dojkinci, isto uradi i u Pakleštici u prostoru nekadašnje seoske škole. Pošto grad Pirot nije dao dozvolu, odlučili su se za mlekaru. Tako je jedan zapušten i nekoliko decenija nekorišćen objekat, postao mesto za okupljanje i druženje, koji bi mogao da “oživi” Paklešticu.

„U početku je za oživljavanje sela na ovaj način bilo zainteresovano samo nekoliko ljudi, ali u međuvremenu, kada su videli šta se dešava, i sami meštani su počeli da se interesuju za način na koji mogu da pomognu. Mnogi su dali svoje stare predmete koje imaju po podrumima i kućama, a ne koriste ih, pa smo ih mi izložili u muzeju“, priča Bane Andonović iz Udruženja građana “Vladikine ploče” i dodaje da, pored toga što je ovo što rade značajno za selo, veliki značaj ima i za Pirot, jer je ove godine mnogo Piroćanaca upravo plažu Jona u ovom selu iskoristilo za beg od vrućine i pandemije. 

Svečanom otvaranju Seoskog doma prisustvovalo je 200 ljudi, a meštani su se potrudili da posetiocima ponude i različite majice i šoljice sa motivima sela koje su sami štampali, napravili su i ležaljke na plaži Jona, a sve to kako bi u  Paklešticu vratili život.

„Do ove godine niko u Pakleštici nije izdavao sobe za prenoćište, ali smo pokrenuli i takvu akciju, pa sada imamo dve, tri kuće koje su počele da se bave izdavanjem smeštaja. Osim toga što će posetioci provesti lepo vreme u selu, a ostaviće i neki novac ljudima koji tu žive“, priča Andonović koji koji u Beogradu živi već 20 godina, ali mu je, kako kaže, srce u Paklešnici i dosta vremena tokom godine provodi u selu, koje trenutno ima 22 stalna stanovnika, dok u preiodu od aprila ili maja, pa do oktobra, u selu boravi još oko 10-15 ljudi.

U muzeju i vodič kroz “zelene staze” Pakleštice

Maketama i plakatima u novom muzeju u Pakleštici predstavljen je i studentski projekat mreže Zelenih staza. Ova mreža se zapravo sastoji se od pešačkih i biciklističkih staza i više od sto elemenata kulturnih i prirodnih predela u širem okruženju Pakleštice, grupisanih u šest celina: pećine, vode, vidikovci, mikrotoponimi, kulturno-istorijske vrednosti i turistička infrastruktura, objašnjava profesorka Arhitektonskog fakulteta u Beogradu Danijela Milovanović Rodić.

„Glavni cilj zelenih staza je omogućavanje pristupa i upoznavanje prirodnih i stvorenih vrednosti okruženja Pakleštice. Namenjene su posetiocima koji bi izbor staza optimizovali u skladu sa raspoloživim vremenom, fizičkom spremnosti i interesovanjima. Realizacija projekta bi podstakla razvoj održivog turizma i privrednih aktivnosti u selu. Podatke o stazama i lokalitetima prikupili smo uz veliku pomoć meštana sela oslanjajuci se na njihovo znanje i iskustvo. Staze i lokacije su mapirane na velikoj maketi, a lokaliteti opisani i prikazani setom kartica“, kaže profesorka i dodaje da se ovaj projekat može razvijati i u budućnosti i dopunjavati novim podacima. Takođe, navodi da razmišljaju i o predstavljanju mreže u digitalnom formatu,  kroz onlajn aplikaciju koju će turisti moći da koriste pre i za vreme boravka u Pakleštici.

Ovakve akcije imaju za cilj da skrenu pažnju na različite teme i probleme, a pre svega na važnost obnove sela i zaštite prirode kao njihovog osnovnog resursa za održivi razvoj. Takođe, objašnjava, traže načine da neiskorišćenim i napuštenim objekte u selima daju nove uloge. 

„Objekti u javnoj svojini, kao što su škole, mlekare, karaule i slično, ne koriste se i ne propadaju, a mogu biti značajan resurs za razvoj sela. Predsulov je da javne instutucije promene perspektivu, po kojoj su privatizacija i prodaja javnih resursa, jedini mehanizam zaustavljanja njihovog propadanja i njihovo održivog korišćenja“, kaže Milovanović Rodić. 

Prema njenim rečima, projekti u Dojkincima i Pakleštici predstavljaju rezultat integracije međusobno usklađenih ciljeva: MZ Pakleštica i MZ Dojkinci – zaustavljanje odumiranja sela, unapređenje kvaliteta života u selu I njihova obnova podsticanjem razvoja održivih turističkih aktivnosti, Arfitektonski fakultet – edukacija društveno osetljivih, odgovornih i angažovanih arhitekata sposobnih da u kolaborativnom procesu sa lokalnim incijativama formulišu, dizajniraju, prikupljaju sredstva i implementiraju održiva rešenja i pokret “Odbranimo reke stare planine” – zaustavljanje izgradnje derivacionih MHE na rekama Stare planine (Srbije) i zaštita prirodnih resursa. Ona smatra tako udruženi mogu značajno da podstaknu pozitivne promene u društvu.

Da crno postane belo

Izložba fotografija „I crno i belo, tako nam se htelo – i ti se pitaš“ prijepoljske grupe „Mašta“ pokazuje dobre i loše primere ophođenja građana prema okolini. Svoje radove predstavili su tokom Dečje nedelje, jer članovi ove grupe smatraju da upravo deca moraju postati svesna uslova u kojima žive, i da je u njihovim rukama moć da menjaju stvari nabolje.

Postali smo tolerantni na ružne reči, smeće, nasilje, a ovo je bio jedan način da grupa ‘Mašta’ ukaže svojim sugrađanima da to nije ambijent na koji treba da se navikavamo, već na koji treba da reagujemo. Od nas dosta zavisi. To što je crno nije doneo niko sa strane, nego smo to uradili mi ili neko nama blizak. Mnogo je važno da budemo senzibilni prema svemu što je ružno, što čini naš grad i naše društvo siromašnijim i ružnijim, a da težimo ka dobrom i lepom“, navodi Dragan Kuveljić iz grupe „Mašta“.

Da prirede izložbu, isprovocirala ih je deponija na samom ulazu u grad koja, po rečima Kuveljića, smeta meštanima Prijepolja, ali i okolnih gradova. Naime, početkom avgusta suočili su se sa velikim požarom, čije je gašenje bilo otežano upravo zbog ogromnih naslaga otpada. Pored toga, meštani, naročito žitelji sela Zalug, koje je nadomak deponije, izloženi su isparenjima i neprijatnim mirisima. Kada Lim nadođe, voda kupi smeće sa deponije i nosi ga ka Priboju i tako se problem širi, upozorava Kuveljić.

Pripremajući izložbu, trudili su se da jednakim brojem fotografija ukažu i na pozitivne strane, koje njihov kraj čine lepim, ali i na pojave koje ne bi trebalo da trpe.

Interesantno je kako su deca bila senzibilna, pa su, dok smo obilazili naše mesto i trudili se da prepoznamo dobre i loše stvari, oni horski reagovali na njih. To i jeste cilj – da budemo osetljivi na lepe i ružne stvari, da ne učestvujemo u njima, ili da probamo nešto da promenimo“.

On kaže da su u sve aktivnosti grupe „Mašta“ uključena deca i njihovi roditelji, tako su i pripremajući ovu izložbu, sarađivali sa učenicima iz Prijepolja, koji su grafite na svojoj školi pretvorili u murale. Pored fotografija iz okoline Prijepolja, na ovoj izložbi prikazani su i predeli iz okoline Nove Varoši.

Grupa „Mašta“ postoji petnaestak godina i nosi ovo ime jer njeni članovi smatraju da je mašta kod dece važna koliko i pismenost.

Fokus nam je na efikasnom učenju. Škole su globalni sistemi i učinilo nam se da nešto možemo da promenimo brže i efikasnije. Sa roditeljima i učenicima pokrenuli smo ovu grupu uz krilaticu Za savremeno obrazovanje, orijentisano ka znanju, i sa amblemom vetrenjače, jer smo negde pročitali da kad dunu vetrovi, jedni grade zidove, drugi vetrenjače. Mi smo hteli da prihvatimo vetrove promena i budemo jedni od pokretača promena u našem društvu“, kaže Dragan Kuveljić i dodaje da obrazovanje ne sme da bude kao pre 30 godina, već da učenje mora biti prijatno iskustvo i da se aktivnosti grupe „Mašta“ zasnivaju upravo na sticanju trajnih i funkcionalnih znanja, a ne na reprodukovanju onoga što se čuje u školi.

Kada nije bilo moguće, one su uspele

Kada nije bilo moguće, one su uspele

Sa namerom da se javnosti predstave prve školovane žene u Srbiji i ukaže na značaj aktivnog angažovanja u zajednici, udruženje slikara i slikarki „Kornjača“ organizovalo je izložbu „Muzej žene“ koja je svečano otvorena 8. marta.

Na izložbi su prikazane priče prvih 14 žena koje su se školovale u Srbiji u 18. i 19. veku i svojim angažovanjem bile značajne za razvoj kulture, umetnosti i nauke, a izostavljene su iz udžbenika i redovnih istorijskih zabeležaka. Ideja grupe umetnika iz udruženja „Kornjača“ bila je da slika savremena dela sa temom žena koje su se prve školovale u Srbiji, u vreme kad to nije bilo moguće, i žena koje su se borile za ženska prava kada ona nisu ni postojala.

„Mnogo je važno da ljudi razumeju da svako društvo može da se menja samo aktivnim angažovanjem, a to podrazumeva pre svega solidarnost. Moramo zaista da osećamo potrebu da se solidarišemo sa svima koji trpe zbog nečega u zajednici i da se podjednako angažujemo kao tada u 19. veku“, kaže Violeta Šošić, članica udruženja „Kornjača“.

Ovom izložbom žele da javnost upoznaju sa istorijskim činjenicama, koje nisu dovoljno poznate i da žene koje zaslužuju ogromno poštovanje za svoj rad od pre 200 ili više godina budu prepoznate na pravi način.

„Poruka ženama je da pažljivo pročitaju sva ova imena sa izložbe, da pažljivo pročitaju šta su sve ove žene uradile i da zamisle kako je to bilo teško uraditi u 18. i 19. veku, pa da makar delić te energije mobilišu da pomognu kvalitetu života u zajednici, jer – kad su ženska prava ostvarenija, i celo društvo je demokratičnije, konkretnije i bolje“, dodaje Violeta Šošić.

Izložba je simbolično otvorena 8. marta i biće postavljena do 8. aprila u izložbenom prostoru „Kornjače“ u Carigradskoj ulici u Beogradu. Poruka sa otvaranja izložbe je da 8. mart predstavlja važan datum za čitavo čovečanstvo, i nije samo ženski praznik već praznik demokratije i ljudskih prava, za muškarce i žene podjednako značajan.

Udruženje slikara i slikarki „Kornjača“ osnovano je 2017. godine sa ciljem da afirmiše umetnost i međusobno približi autore i ljubitelje slikarstva. Jedna od osnovnih ideja kojom se rukovode jeste da se treba aktivno zalagati za ono što volimo i u šta verujemo, da se povezujemo sa ljudima koji dele naše vrednosti.