Uz nove prostorije udruženja „I ja se pitam“ iz Leskovca do jačeg aktivizma građana u lokalnoj zajednici

Udruženje građana iz Leskovca „I ja se pitam“ od aprila prošle godine ima svoje prostorije. Svi građani koji su zainteresovani za uključivanje u donošenje ekonomskih i političkih odluka u svojoj zajednici mogu da se obrate njima. Sem direktnog dolaska u kancelarije ovog udruženja, kažu da su veoma aktivni i na društvenim mrežama, te ih mogu kontaktirati i tim putem.

Sve što rade, rade, kažu, u interesu svojih građana. Ovo udruženje iz Leskovca nastoji da podstakne građane da se što više uključuju u razvoju svojih zajednica. Iz tih potreba, uz pomoć projekta Tvoje mesto u Srbiji otvorili su prostorije u samom centru grada, a podrška im je stigla od Nacionalne koalicije za decentralizaciju.

„Imali smo i neku vrstu mentorstva, budući da nismo imali iskustva na početku kako funkcioniše pravni sistem kod nas, finansijski, morali smo da svaki problem na koji naiđemo da pitamo kako može i dobijali smo korisne savete što se toga tiče“, kaže jedan od osnivača udruženja Bratislav Stamenković.

Cilj kome oni teže je uključivanje građana u donošenje ekonomskih i političkih odluka u svojoj zajedinici i taj opšti cilj je ustvari bio uvek ispred njih.

Novootvorene prostorije im, kaže, znače mnogo. U njima imaju sastanke udruženja, ali i druge aktivnosti kojima se bave. Ključ uspeha u svemu što rade krunisan je Akcionim planom za rad u lokalnim zajednicama, koji su doneli nakon što su bili u stalnoj komunikaciji sa građanima na terenu.

„Radili smo anketiranje građana u lokalnim zajednicama, pomogli smo nekim zajednicama da rade akcione planove za razvoj i u okviru svih tih aktivnosti. Mi smo iskristalisali nekih 50 predloga projekata za koje su građani smatrali da su od važnosti za njihovu zajednicu i da ih treba staviti u funkciju“, ističe Stamenković.

On dodaje da je kod građana prisutan veliki strah da predstave svoje potrebe, tako da su ljudi iz udruženja njima neka vrsta zagovornika njihovih potreba, problema, ali i mogućnosti razvoja.

„Sa tih 50 i nešto predloga smo izašli na nekoliko javnih rasprava o budžetu grada i moram da kažem da onako, vide se i neki mali pozitivni koraci od strane reakcije gradskih vlasti za osluškivanje šta to mi imamo da kažemo kao građani, kao udruženje sa ljudima sa kojima smo bili u komunikaciji“, dodaje.

Neke stvari su odmah i podržane, te su im građani odmah javili da su neke aktivnosti krenuli da se rade, neki projekti da se realizuju i to njima predstavlja podsticaj da nastave dalje da rade u tom pravcu.

Pasivni građani kao posledica dešavanja poslednjih 30 godina

Iako aktivizam jača i dalje to, smatraju u udruženju, nije dovoljno. Pasivnost je posledica političkog ambijenta, gde se stvara osećaj da neko drugi treba da im reši probleme, bez da se oni pokrenu i angažuju, dodaje Stamenković. Ističe da su oni koristili razne metode kako bi podstakli građane da se uključe.

„Tu je bila nagradna igra ‘Budi super građanin – pokreni svoju zajednicu’ gde smo imali masu predloga projekata od strane građana koje smo dobili preko imejla, preko društvenih mreža i ti su takođe ušli u predlog koje smo predali gradskoj upravi“, ističe.

Stamenković ne krije nezadovoljstvo konkretnim rezultatima, te navodi da građani moraju da se udružuju sa zajednicama, da pokrenu inicijative i da rade u zajedinici, te je sve na njima koliko će se oni zalagati.

Javna rasprava o budžetu neophodna kako bi građani znali kako se troši njihov novac

Udruženje “I ja se pitam” iz Leskovca smatra da je javnost često uskraćena za informacije o preraspodeli budžetskih sredstava. Zbog velikog i opravdanog rizika od političko/partijske zloupotrebe budžeta od strane donosioca odluka, smatraju da je vrlo važno da se ovi procesi obavljaju transparentno i kroz učešće građana, kako bi se potrebe i problemi brže rešavali, i na taj način ubrzao razvoj i kreirao povoljniji ambijent u zajednicama. Zbog toga su osnovali svoje udruženje, kako bi na adekvatan način prikazali građanima kako se troši njihov novac od poreza. 

Udruženje je osnovano radi ostvarivanja ciljeva u oblasti razvoja građanskog društva, demokratije, kulture življenja i vladavine prava i zalaže se pre svega za uspostavljanje principa odgovornosti u društveno političkom životu, podsticanje i promociju transparentnosti organa vlasti i političkih aktera, jačanje građanskog aktivizma, promociju vrednosti demokratskog društva i ljudskih prava. 

Oni deluju lokalno, ali su im ciljevi  globalni – uspostavljanje pravednijeg sistema i društvenih okolnosti, kaže Bratislav Stamenković, član ovog udruženja.

“U tom smislu se uspostavlja komunikacija sa drugim sličnim udruženjima i grupama, a delovanje na lokalu pretpostavlja kontakt i sa građanima i u ruralnim i u urbanim sredinama, kako bi se kroz saradnju jasno definisali pravci zastupanja potreba i rešavanja problema. Jedna od ključnih pretpostavki koju zastupamo je ‘Dobro informisani građani u procesu donošenja odluka od značaja za zajednicu’ i jedna od najvažnijih tema je planiranje razvoja i usvajanje planova (mikro i makro) i budžeta na participativnom principu”, kaže Stamenković.

Po njihovim analizama, jedan zaposleni građanin sa prosečnom neto platom godišnje kroz razne poreze i doprinose, uplati u budžet, republički, i budžet lokalne samouprave, između 3000 i 4000 evra.  Zato smatraju da građani moraju da budu deo procesa odlučivanja o tome kako se troše resursi. 

“Jedan od najvećih rizika i problema je nespremnost stranaka na vlasti da pristupe ovakvom sistemu participacije, jer se to direktno kosi sa njihovim političko/partijskim i ličnim interesima, ali gledano dugoročno, uspostavljanje sistema gde građanin može direktno da utiče na odluke je od krucijalnog značaja za brži i kvalitetniji razvoj, i razvoj u skladu sa stvarnim potrebama i problemima građana. Istovremeno je to i politički interes svakoga ko je na vlasti – da uspostavi sistem koji služi građanima i na taj način gradi svoj autoritet kod istih”, ističe Stamenković. 

Rešenje je, kako kaže, u osnaživanju i edukaciji građana o njihovim pravima i mogućnostima, ali istovremeno i kampanja da nosioci vlasti treba da uspostavljaju sistem servisiranja, a ne vladavine. 

“Možda je najveća prepreka što u izbornom sistemu ne postoji institucija opoziva, te stoga kroz proporcionalni sistem građani i ne znaju ko njihovu zajednicu zastupa, pa je teško i potrebe i probleme kanalisati ka političkim organima (donosiocima odluka) koji treba da ih rešavaju. Sistem opoziva i glas za osobu, a ne za listu je rešenje koje mora da se usvoji na institucionalnom/državnom nivou, zakonski i podzakonski”, dodaje Stamenković.

Rasprava o budžetu je uglavnom samo formalno javna. Organizovanje jedne rasprave nekoliko dana pre usvajanja u skupštini ne daje mogućnost bilo kakvog uticaja na isti, jer je prethodno konstantno izostajao konsultativni proces sa građanima, organizacijama, udruženjima, privrednicima, i sve se svodi na uglavnom prepisivanje stavki od prethodnih godina sa izmenama od 3-5% povećanja ili smanjenja izuzev kapitalnih investicija koje se uključuju u lokalne budžete, u koje pogotovu građani nemaju uvid. 

“Takođe je važno da bude javna, jer često se provlače odluke, koje direktno štetno utiču na život građana i njihovo okruženje. Jedno od važnijih pitanja je i način dodeljivanja poslova, kao i nemogućnost da se dobiju informacije po kojim ponudama i cenama se neki radovi ili nabavke izvode, što stavlja pod sumnju ceo proces funkcionisanja vlasti kako na lokalnom, tako i na državnom nivou”, kaže Stamenković

Na sajtu Grada ne mogu se pronaći podaci o trošenju novca za 2020. godinu, dostupni su jedino podaci za prethodnu.

Ono što je po njihovim saznanjima ključno je, da su kapitalne investicije koje i nisu u skladu sa potrebama građana, veliki potrošači budžetskih sredstava, pa je tako centralni gradski trg, koji narušava parkovski ambijent, obuhvaćen sa 240 miliona dinara, dok se pored njega planira i izgradnja gradskog stadiona čije se finansiranje usvaja po hitnom postupku pored postojećeg stadiona, dok stvarni problemi građana čekaju izbornu godinu, navodi Stamenković. 

Udruženje je novoformirano, i za sada ima značajnu podršku i odjek među građanima. 

“Jedan broj aktivista koji su bili aktivni kroz neformalne grupe tipa ‘Dubočica u Srcu’, koja se borila za očuvanje životne okoline u naselju u kojem žive, su aktivni u udruženju i imali su podršku skoro dve hiljade žitelja naselja, bez obzira na političku orijentaciju građana. Stoji veliki izazov ispred nas da se izgradi integritet i autoritet kod građana u smislu zastupanja građanskih prava i sloboda, ali imajući u vidu period postojanja grupe, kao i medijsku prisutnost, mislimo da su građani u priličnoj meri upućeni u naše ciljeve”, ističe Stamenković. 

Pandemija koronavirusa je značajno uticala na rad udruženja, ali, kako on ističe, i svih društveno/političkih aktera koji nisu deo strukture vlasti. 

“Pre svega otežana je direktna komunikacija sa građanima. Vodimo računa o tome da smanjimo rizik za svakog saradnika, kao i za ljude sa kojima sarađujemo. Ograničenje broja ljudi na jednom mestu svakako utiče na naš rad, jer često imamo problem da veći broj ljudi hoće da bude aktivno uključeno u sastanke, dogovore i planove, pa smo stoga morali da se preorijentišemo na online komunikaciju”, ističe. 

Aktivnosti koje planiraju će biti sistemske prirode, i tiču se pre svega promene sistema odlučivanja, i uključivanja većeg broja građana u taj sistem. 

“Drugi deo, zbog prevelike razuđenosti koju grad pokriva (144 naseljena mesta), se odnosi na sistem formalne i neformalne decentralizacije, koja treba da omogući ubrzanje procesa planiranja na mikro planu i zagovaranje rešavanja određenih i gorućih problema od uticaja na ambijent u zajednicama kako društveni tako i ekonomski, ali i uspostavljanje principa određivanja prioriteta za građane, od građana. Treći deo je nastavak rada na participativnom budžetiranju”, kaže Stamenković. 

Preduslov za njih kao udruženje je, kažu, obezbeđivanje adekvatnog prostora i infrastrukture za rad sa građanima.