Publikacija: Zaštita uzbunjivača u sektoru bezbednosti

Publikaciju možete preuzeti OVDE

Na koji način je zakonski regulisana zaštita uzbunjivača u sektoru bezbednosti, na koje prepreke oni nailaze, a kako se može unaprediti njihov položaj, pročitajte u tekstu pravnice i članice Civilnog odbora za zaštitu branitelja ljudskih prava i uzbunjivača Sofije Mandić.

Usvajanjem Zakona o zaštiti uzbunjivača 2014. godine, Srbija je po prvi put omogućila pravnu zaštitu uzbunjivača. Ova zaštita se ostvaruje u posebnom sudskom postupku. Zakon je usvojen 25. novembra 2014. godine, a njegova primena je počela 5. juna 2015. godine. Iz obrazloženja Predloga zakona je jasno da je usvojen zbog međunarodnih preporuka i obaveza Srbije, u prvom redu onih propisanih aktima Ujedinjenih nacija i Saveta Evrope. Zakonom je uređeno uzbunjivanje, postupak uzbunjivanja, prava uzbunjivača, obaveza državnih i drugih organa i organizacija i pravnih i fizičkih lica u vezi sa uzbunjivanjem, kao i druga pitanja od značaja za uzbunjivanje i zaštitu uzbunjivača.

Tokom petogodišnje primene zakona, građanima su postali dostupni praktični priručnici i saveti za primenu zakona. Istovremeno se odvijaju obuke za postupanje sudija i sudova u slučajevima uzbunjivanja. Praksa viših sudova, stvarno nadležnih za zaštitu uzbunjivača, je u sporom nastajanju. Nažalost, viši sudovi, kao ni Vrhovni kasacioni sud i dalje ne vode i ne objavljuju posebnu evidenciju o građanima koji su zatražili sudsku zaštitu u vezi sa uzbunjivanjem, štetnim posledicama zbog kojih su zatražili zaštitu, kao ni drugim detaljima postupka, poput ličnih svojstava lica koja su zatražila zaštitu. Dostupnost ove evidencije je presudna za ocenu ispunjenosti ciljeva zbog kojih je zakon donet. Kako ovi podaci nisu javno dostupni, nepoznata je struktura uzbunjivača, pa ni koliko njih su službena lica, zaposlena u sektoru bezbednosti.

Ipak, zaštita uzbunjivača u sektoru bezbednosti postaje sve aktuelnije pitanje u Srbiji. Sa jedne strane, sve je više osoba koje, iz profesionalnih i moralnih razloga, ukazuju na nezakonit rad institucija u sektoru bezbednosti. Praksa je pokazala da službena lica koja ukažu na nepravilnosti u radu, naročito organa javne vlasti u kojima su zaposleni, mogu da dovedu do izuzetno brze reakcije represivnog aparata, pre svega krivičnopravnog. Tako se ova lica najčešće suočavaju sa optužbama da su odali informacije koje su institucije u kojima su zaposleni označili različitim oznakama tajnosti, kao i optužbama da su postupali nesavesno i protivno pravilima službe. U tim situacijama, uzbunjivači odustaju od moguće sudske zaštite i okreću se isključivo krivičnopravnoj odbrani. Zakon o zaštiti uzbunjivača je, možda baš predviđajući takav ishod, predvideo posebnu zaštitu lica u vršenju službene dužnosti. Međutim, od donošenja zakona do danas mnogi aspekti ove zaštite su ostali nedorečeni i/ili nedovoljno dobro definisani. Upravo ova nedorečenost, zajedno sa nepovoljnom praksom, nas vraća na potrebu da ova rešenja još jednom razmotrimo.

Ovaj rad je deo zajedničkih napora Centra za istraživanje, transparentnost i odgovornost (CRTA), Nacionalne koalicije za decentralizaciju (NKD), Beogradskog centra za bezbednosnu politiku (BCBP) i Partnera za demokratske promene da podstaknu veće učestvovanje građana u odlučivanju kroz projekat „Građani imaju moć” koji podržava Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID). Stavovi izraženi u ovom radu isključivo su stavovi autora i ne odražavaju stavove USAID-a.

Publikaciju možete preuzeti OVDE

Publikacija: Pravo na slobodan pristup informacijama od javnog značaja

Publikaciju možete preuzeti OVDE

Na koji način je pravno pregulisano pravo na slobodan pristup informacijama od javnog značaja, kakvi problem postoje u njegovoj primeni i šta nas očekuje u budućnosti kad je reč o ovoj oblasti, pročitajte u tekstu advokata i člana Civilnog odbora za zaštitu branitelja ljudskih prava i uzbunjivača Rodoljuba Šabića.

Iako Zakon o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja i danas predstavlja veoma solidan instrument za ostvarivanje prava javnosti da zna, odnosno za kontrolu javnosti nad radom vlasti, ipak je praktično na samom početku bilo jasno, a kroz petnaest godina primene postajalo sve očiglednije da postoji potreba da se on menja, dopuni, unapredi. Nažalost, podjednako je očigledna i vrlo zabrinjavajuća nespremnost vlasti da na tu potrebu odgovori na adekvatan način.

Tekst ukazuje na neke od brojnih problema na koje je petnaestogodišnja primena zakona ukazala, a čija je čija je specifična težina najveća. To su:

  • veoma veliki broj zahteva za pristup informacijama i žalbi povodom njih;
  • odsustvo odgovornosti za kršenje zakona;
  • problem prinudnog izvršenja rešenja Poverenika;
  • nekonzistentnost i narušavanje jedinstva pravnog poretka;
  • odnos vlasti, posebno Narodne skupštine prema instituciji Poverenika.

Ovaj rad je deo zajedničkih napora Centra za istraživanje, transparentnost i odgovornost (CRTA), Nacionalne koalicije za decentralizaciju (NKD), Beogradskog centra za bezbednosnu politiku (BCBP) i Partnera za demokratske promene da podstaknu veće učestvovanje građana u odlučivanju kroz projekat „Građani imaju moć” koji podržava Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID). Stavovi izraženi u ovom radu isključivo su stavovi autora i ne odražavaju stavove USAID-a.

Publikaciju možete preuzeti OVDE

Publikacija: Nadležnosti i ovlašćenja vojne policije – pravna (ne)uređenost

Saradnik BCBP Bogoljub Milosavljević u novoj publikaciji objasnio je pravnu (ne)uređenost nadležnosti i ovlašćenja vojne policije u Republici Srbiji, posebno u odnosu prema civilima – građanima koji nisu pripadnici Vojske Srbije ili lica zaposlena u Ministarstvu odbrane.

Aktuelnost temi nadležnnosti i ovlašćenja vojne policije u odnosu na civile dale su naročito nedavne intervencije vojne policije prema građanima koji su protestvovali ispred službenih prostorija predsednika Republike. Radilo se o intervenciji pripadnika Bataljona vojne policije specijalne namene „Kobre“, a tu „specijalnu namenu“ ove vojnopolicijske jedinice čini upravo bezbednosna zaštita određenih lica i objekata od posebne važnosti. Pažnju javnosti je, pored drugog, privukla i intervencija vojne policije prilikom iseljenja „vojnih beskućnika“ iz Hotela „Bristol“ u Beogradu.

U tekstu koji sledi daju se, najpre, osnovne napomene o položaju, ulozi i organizaciji vojne policije, a zatim se, sa više detalja, analiziraju njene nadležnosti i ovlašćenja, pretpostavke za primenu ovlašćenja prema civilima, odnosno slučajevi u kojima je takvo postupanje moguće, kao i ukazuje na kontrolne mehanizme i mogućnosti za zaštitu građana od nezakonitog ili nepravilnog postupanja vojne policije.

Težište analize je na pravnim aspektima, pa su i njeni osnovni izvori zakonski i podzakonski propisi, uz koje su korišćeni stručni tekstovi i informacije dostupne na sajtu VS. Za organizaciju i rad vojne policije bitna su takođe Pravila službe VS i drugi interni akti, koji nisu javno dostupni, pa stoga nisu ni mogli biti obuhvaćeni ovom analizom.

Ovaj tekst je deo zajedničkih napora Centra za istraživanje, transparentnost i odgovornost (CRTA), Nacionalne koalicije za decentralizaciju (NKD), Beogradskog centra za bezbednosnu politiku (BCBP) i Partnera za demokratske promene da podstaknu veće učestvovanje građana u odlučivanju kroz projekat „Građani imaju moć” koji podržava Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID). Stavovi izraženi u tekstu isključivo su stavovi autora i ne odražavaju stavove USAID-a.

Publikaciju pročitaj OVDE

Publikacija: Ka bezbednim javnim skupovima

Saradnik BCBP Lazar Čovs u ovom priručniku odgovara na pitanje kako organizovati javni skup koji će biti bezbedan za učesnike i učesnice.

Namera ovog teksta je da čitaocima ponudi osnovne informacije o tome kako da organizuju javne skupove i učestvuju na njima na bezbedan način. Informacije i preporuke iznete u tekstu zasnovane su na iskustvu autora u organizovanju javnih skupova.

Okupljanje građana je ustavom i zasebnim zakonom zagarantovano pravo građana. Ono je dozvoljeno svugde gde nije zabranjeno propisom ili aktom. Ovo pravo direktno proizilazi iz činjenice da su građani nosioci suverenosti i da ulice pripadaju građanima. Policija i druge službe trebalo bi da budu na raspolaganju na takav način da građanima pruže punu podršku u realizovanju njihovih planiranih aktivnosti, bez obzira na to da li se lično slažu sa vrednostima koje skup zastupa ili ne. Ovakva saradnja važna je za održanje i razvoj demokratije, kao i za očuvanje dostignutog nivoa ljudskih prava. U idealnom slučaju, organizatori skupa i bezbednosne institucije trebalo bi da budu saradnici u misiji da skup prođe bezbedno.

Od prirode skupa, rizičnosti, škakljivosti i aktuelnosti teme, broja učesnika, lokacije i drugih parametara u velikoj meri zavisi kako treba pristupiti planiranju skupa. Neke događaje moguće je osmisliti, pripremiti, prijaviti i organizovati unutar jedne nedelje, za druge je pak potrebno više meseci samo planiranja, a i to ako već imate iskustva. Za potrebe ove publikacije, potrudićemo se da temi pristupimo dovoljno široko, tako da smernice budu korisne i učesnicima manjih skupova niskog rizika i iskusnim aktivistima i organizatorima skupova visokog rizika.

Ovaj tekst je deo zajedničkih napora Centra za istraživanje, transparentnost i odgovornost (CRTA), Nacionalne koalicije za decentralizaciju (NKD), Beogradskog centra za bezbednosnu politiku (BCBP) i Partnera za demokratske promene da podstaknu veće učestvovanje građana u odlučivanju kroz projekat „Građani imaju moć” koji podržava Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID). Stavovi izraženi u tekstu isključivo su stavovi autora i ne odražavaju stavove USAID-a.

Publikaciju pročitaj OVDE

Publikacija: Pravo na snimanje okupljanja

Prava građana na snimanje službenih i privatnih lica na protestima, građanskim akcijama i drugim javnim skupovima, kao i okolnosti na koje je potrebno obratiti pažnju prilikom snimanja i eventualne pravne posledice saradnica BCBP Dunja Tasić objasnila je u najnovijem priručniku BCBP.

Cilj vodiča je da vam objasni da li i na koji način imate pravo da snimate službena i privatna lica na protestima, građanskim akcijama i drugim javnim skupovima, kao i u situacijama poput prinudnih izvršenja od strane privatnih izvršitelja na terenu.

Autorka je ukazala i na okolnosti na koje je prilikom snimanja potrebno obratiti pažnju i upozorila na eventualne pravne posledice takvog snimanja i kasnijeg objavljivanja snimaka.

Publikaciju pročitaj OVDE

Analiza: Komunalna (policija) milicija

Postoji opasnost da komunalna milicija postane sredstvo zaštite vlasti, a ne brige o komunalnom redu. Zato treba otvoriti javnu raspravu o budućnosti ove službe koja će biti transparentna, participativna i inkluzivna, ukazao je istraživač BCBP Saša Đorđević.

Prikaz praktične politike namenjen je široj javnosti sa namerom da predstavi politički narativ tokom usvajanja i promena zakonskog okvira o komunalnoj policiji u poslednjih skoro deset godina, dosadašnje rezultate rada i incidente u kojima su komunalni policajci učestvovali, kvalitet javne rasprave o Zakonu o komunalnoj miliciji i problematična nova zakonska rešenja.

Cilj prikaza praktične politike je da ukaže na opasnost da komunalna milicija u budućnosti postane sredstvo partijskog zapošljavanja i zaštite vlasti, a ne brige o komunalnom redu kao što je na primer uništavanje zelenila, regulisanje divljih deponija i buke, na šta se građani najčešće žale. Prikaz bi trebalo da ohrabri potpuno novu javnu raspravu o budućnosti komunalne policije koja će biti transparentna, participativna i inkluzivna.

Analizu pročitaj OVDE