dr Iva Čukić – Predlog lokalnih politika za učešće građana u urbanističkom razvoju grada

 

 

Rad aktivističkih grupa i udruženja često je ograničen nedostatkom upotrebljivog prostora za rad. Istovremeno, veliki broj prostora u javnoj svojini u gotovo svakoj opštini stoji neiskorišćen do konačnog propadanja, ukoliko za njega ne postoji komercijalni interes. Uspešna iskustva udruženja širom Srbije koja su aktivirala napuštene prostore pokazuju da, pored očigledne potrebe samih udruženja, postoji i interes i želja većeg broja ljudi (pojedinaca, neformalnih grupa, privrednika-donatora) da se neiskorišćeni prostori osposobe i stave u funkciju jačanja kvaliteta života u lokalnim zajednicama.

Detaljnije možete pročitati studiju slučaja (OVDE)

dr Iva Čukić – Aktiviranje prostora u Javnoj svojini za potrebe organizacija civilnog društva

 

 

Gotovo svaki grad ili opština u Srbiji poseduje veliki broj neiskorišćenog i napuštenog prostora u javnoj svojini čija primarna namena više nije održiva ili za koji već duže vreme ne postoji interesovanje na tržištu. S druge strane, udruženja građana, grupe i pojedinici koji svojim delovanjem pokrivaju različite oblasti, svakodnevno su u potrazi za prostorom i načinima na koji bi mogao da se koristi pod stimulativnim uslovima. Proteklih nekoliko godina su gotovo na celoj teritorije Srbiji zabeležene građanske inicijative okrenute aktiviranju imovine u javnoj svojini, ali bez većih uspeha realizacije.

Analizom legislativnog okvira koji pokriva pitanje raspolaganja prostornim resursima u javnoj svojini prepoznaje se naglašena orijentacija ka komercijalnom interesu, što znači da civilni sektor ima isti tretman kao i komercijalni sektor, odnosno privredni subjekt. Zakonski osnov za ovo pitanje ogleda se najviše u Zakonu o javnoj svojini kojim se u praksi legitimizuje komercijalni interes kao osnovni interes kojim se treba rukovoditi kada institucije raspolažu imovinom koja im nije neophodna radi obavljanja delatnosti.

Još jedan dokument koji se u određenoj meri bavi ovim pitanjem je  Uredba o uslovima pribavljanja i otuđenja nepokretnosti neposrednom pogodbom i davanja u zakup stvari u javnoj svojini, odnosno pribavljanja i ustupanja iskorišćavanja drugih imovinskih prava, postupcima javnog nadmetanja i prikupljanja prismenih ponuda. Ova uredba u praksi  samo jednim članom (čl. 12) definiše neposrednu pogodbu i daje svoju listu oblasti udruženja kojima je tako moguće dodeliti prostor, isključujući sva ona udruženja koja ostvaruju neke prihode, iako je to legitimno prema Zakonu o udruženjima.

Preporuka je da upravljanje javnom svojinom mora imati kao imperativ javni interes građana. Lokalne samouprave morale bi da prostor učine dostupnim kroz javne konkurse, zatim neprofitne režime korišćenja, i stimulisanje određenih aktivnosti putem različitih mera, kojim bi i civilni sektor bio uzet u jednako razmatranje kao i oni sektori koji se bave komercijalnim delatnostima.

Detaljnije možete pročitati studiju slučaja (OVDE)