Tara Rukeci, Zrenjaninski socijalni forum: Aktivizam treba gledati kao svaki vid aktivnog učestvovanja u životu zajednice

Želja za nastavkom rada predškolske ustanove “Neven” u Zrenjaninu okupila je roditelje, članove organizacije Zrenjanski socijalni forum, kao i brojne zajednice kako ovo mesto ne bi prekinulo sa radom. Peticiju je popunilo preko 2.000 ljudi i na taj način uspeli su da zadrže jaslice za koje je prethodno najavljeno da će biti ugašene zbog sigurnosti dece. Za promeni.rs govorila je Tara Rukeci o borbi iz koje su izašli kao pobednici.

  1. Zbog čega je aktivizam važan?

Aktivizam ne treba posmatrati tako kao nekakvu posebne sfere života, nečiju profesiju, životni put, poziv…. Mnogo je ljudi koji se bune ali ne znaju kako da se organizuju, kako i ka čemu usmeriti nezadovoljstvo ili pak kako učiniti neke dobre akcije vidljivim van svoje zajednice. Aktivizam treba gledati šire, kao svaki vid aktivnog učestvovanja u životu zajednice, stoga je živeti u zajednici i pokazati interesovanje za nju, već je aktivizam. Svaka društvena akcija je i politička, stoga je važno da se aktivizam ne vezuje za pojam apolitičnog delovanja u zajednici. Dakle, možemo se vratiti na Aristotela, možeš biti ili političko/zainteresovano biće za zajednicu  ili idiot.

  1. Koja je bila inicijalna kapisla da započnete Vašu aktivističku priču?

U našem slučaju, ne možemo govoriti o nekoj inicijalnoj kapisli…već o malom gradu u kome su se na nekim tačkama spojili oni koji su zainteresovani za zajednicu, društvo. Dolazimo iz različitih borbi, a kako su svi problemi mahom uvezani, nije bilo teško da se nađemo na nekoj konkretnoj temi, bilo ona odbrana vrtića, ili borba protiv privatizacije komunalnih delatnosti ili za radnička prava i ostalo.

  1. Da li ste nekada (i kada) poželeli da odustanete?

Nije bilo trenutaka kada je došlo do želje da se odustane, već su ćorskokaci služili da se preispitaju  metodi borbe, mogućnosti borbe u datim uslovima i da se nastavi da se uči kako do cilja.

  1. Koji su Vam bili najveći izazovi tokom aktivističke borbe?

 Izazovi se sastoje upravo u onome što je i najveći problem ako se sva borba svodi na institucionalnu, konvencionalnu vrstu borbe- vreme i crpljenje energije i uvek i iznova shvatanje da se u visokobirokratizovanom, koruptivnom sistemu na kapitalističkim osnovama dolazi do zaključka da je Kafka pisao istinu, a ne fikciju. Kafkijansko, to je ono što je najveći izazov, shvatiti kako može drugačije i da li je to put kojim želiš dalje da ideš. Mali koraci te ohrabre, ali cena koju platiš dok ideš od jednog zahteva do drugog, pregovora, obećanja….mislim da može drugačije.

FOTO MRCN
  1. Najznačajniji trenutak, odnosno trenutak u kom ste pomislili da je vredelo truda?

Trud vredi samo ukoliko nekom, makar tom jednom čoveku, život bude bolji zbog delovanja grupe. Bude dobar osećaj kada vidiš da si zaustavio nekog da zarad ličnog interesa, profita otme nečije javno dobro. Međutim, kakvo je to društvo u kome postoje tolike nejednakosti, toliko neravnopravne borbe? Truda vredi samo ukoliko pobeda dovede do jačanja entuzijazma da se, ne samo nastave borbe, već preispita kakvo mi društvo želimo i na kojim osnovama su naše želje moguće da postanu stvarnost.

  1. Po(r)uka budućim aktivistima…

Poruka je da svaka iskra biće deo ognja, stoga ne treba odustati od toga da se bude zaintresovan za društvena pitanja, za problem u zajednici i da treba graditi solidarnost sa onima sa kojima dele isti interes i društveni položaj.

  1. Podrška kroz rsnam je značajna zbog…

Podrška je bila značajna pre svega jer je potpomogla da se dođe do cilja, da jaslena grupa ostane i krene se u adaptaciju vrtića, dakle, dala je neki konkretan, opipljiv rezultat. Drugo, pomogla je da priča postane vidljiva, da se drugi sa sličnim problemima povežu, to će svakako doprineti lakšem organizovanju budućih borbi, ma kakve one bile. Važno je da se ljudi vide, čuju, da drže negde u malom mozgu da postoje neki ljudi koji su tad i tad uradili to i to, pa možda mogu i ja da probam slično ili da ih pozovem na solidarnost u mojoj borbi.

Slučaj “Linglong”: Kršenje zakona po feng-šuiju

Kršenje radnih prava, nehumani uslovi smeštaja vijetnamskih radnika i optužbe za moguću trgovinu ljudima, samo su jedna u nizu kontroverzi koje prate kinesku kompaniju Linglong od kako je pre tri godine počela izgradnju fabrike automobilskih guma u Zrenjaninu. Kako je Linglong od najveće strane investicije koju je vlast predstavila kao istorijsku, postao jedna od najvećih afera i sinonim za kršenje zakona Srbije?

 

Više o ovome možete pročitati na linku.

Autorka: Mihaela Šljukić Bandović

Fotografija: Građanski preokret – Youtube/PrintScreen

 

Studija slučaja: O tempora, o mores – izgradnja fabrike guma u Zrenjaninu

Od najavljene najveće investicije u Vojvodini od koje će ogromnu korist imati cela Srbija izgradnja fabrike guma kineske kompanije Linglong u Zrenjaninu se pretvorila u dvogodišnju aferu ispunjenu kršenjem velikog broja propisa, zloupotrebama javnih ovlašćenja, ignorisanjem građanskih prava i do sada neviđenom popustljivošću javnih vlasti prema stranom investitoru. Investitoru, kompaniji Linglong International Europe doo  Zrenjanin, odobrena je nedozvoljena državna pomoć, na poklon je dobio 96 hektara poljoprivrednog zemljišta u zoni slobodne trgovine – što podrazumeva dalje poreske i carinske olakšice za investitora. Građenje bez građevinske dozvole i kršenje procedura procene uticaja na životnu sredinu, koje se dosledno nastavlja, bacilo je senku korupcije na ovaj projekat koji je, prema najavama Predsednika Republike, Vlade i rukovodstva grada Zrenjanina trebalo da pokrene razvoj u Srednjobanatskom regionu i Vojvodini.

Detalje o studiji slučaja možete videti OVDE

Studija slučaja: Zrenjaninska fabrika žednih

Napori da se svim građanima i građankama omogući dostupna i čista pijaća voda, te zaustavi zagađenje otpadnim vodama, od ogromnog su značaja za društvo. Nakon nekoliko decenija zanemarivanja donosioci odluka na nacionalnom i lokalnom nivou prepoznali su važnost problema. U političkim programima kao i u postupcima izvršne vlasti može se videti povećano delovanje na širokom polju zaštite životne sredine, ali i obećanja da će građanima biti omogućeno konkretno pravo na bezbednu vodu. Na primeru Zrenjanina oslikava se sva opasnost od klijentelizma, investitorski skrojenih zakona i nepostojanja sistema vladavine prava i pravne sigurnosti. Posledice, naravno, najviše pogađaju one koji su odveć ugroženi. Veliki broj onih koji nemaju novca za flaširanu vodu koriste vodu iz vodovoda i time ugrožavaju svoje zdravlje. Ove godine obeležena je neslavna 17. godišnjica otkad je sanitarna inspekcija zabranila vodu iz gradskog vodovoda za piće i pripremu hrane.

Detalje o studiji slučaja možete videti OVDE

„Ovo mora da je nešto važno“: do boljih uslova za decu u Zrenjaninu

Pored toga što nikada nisu popili čašu vode iz česme i što udišu zagađen vazduh, poslednjih nekoliko godina deca u pojedinim delovima Zrenjanina imaju i lošije uslove za obrazovanje, igru i relaksaciju. Kako bi izvršili pritisak na nadležne da poboljšaju uslove odrastanja mališana u Zrenjaninu, grupa aktivista okupljena oko inicijative “Ovo mora da je nešto važno”, koja nosi ime pesme Jove Jovanovića Zmaja, pokušaće da uključivanjem većeg broja građana doprinese rešavanju ovog problema.

Prošle godine, tri dana nakon završetka školske godine, šturom objavom na roditeljskoj Viber grupi, saopšteno je da je zatvoreno portkrovlje vrtića ‘Neven’ u kojem je boravila najmlađa grupa, a deca prebačena u novootvoreni vrtić u drugom delu grada, kaže Ivana Gordić Pec iz ove inicijative. 

“Problem je što u gradu ne funkcioniše gradski saobraćaj, put je nebezbedan i dug, a logistika je praktično nemoguća. Ukoliko porodica sa dvoje dece koja su vrtićkog i mlađeg školskog uzrasta nema dva automobila, praktično je nemoguće organizovati logistiku, čak i uz pomoć baka i deda”.

Druga opcija je plaćanje i do 80 vožnji taksijem, za čim, kako kaže, apsolutno nema potrebe, jer objekat vrtića postoji u komšiluku. Takođe, nije poznato da li će i koliko starija deca koja su ostala u prizemlju vrtića tamo i ostati u neadekvatnim zdravstveno-higijenskim uslovima, kao i šta će sa objektom biti ukoliko u njemu ne bude vrtić. 

“Nezvanično je rečeno da je potkrovlje vrtića zatvoreno iz bezbednosnih razloga. Budući da direktor Predškolske ustanove Zrenjanin nije došao na sastanak koji je zakazao, i da su sve informacije o stanju u vrtiću dobijene indirektno po Zakonu o dostupnosti informacija od javnog značaja, roditelji dece mlađe od 3,5 i 6,5 godina su se povezali i pokušali da ukažu na značaj revitalizacije vrtića. Kako svi ovi pokušaji nisu naišli na adekvatan odgovor nadležnih, ali i prostor u većem broju lokalnih medija, bilo je jasno da će obraćanje javnosti morati da ide kroz alternativne kanale komunikacije. Tako je nastala ideja o projektu”, kaže navode iz inicijative.

Nedostatak prostora za igru na otvorenom

Bez odgovora ostalo  je i ukazivanje na nerešeno pitanje održavanja i devastacije dečijih igrališta i sportskih terena koja se nalaze u stambenim četvrtima, kao i potrebu za njihovom legalizacijom. Kako Gordić Perc dodaje, uređenih prostora za igru na otvorenom nema, a javni je interes da deca i odrasli koji žive u objektima kolektivnog stanovanja imaju prostor za rekreaciju i igru.

Ona kaže da se legalizacijom takođe nedvosmisleno uvodi obaveza održavanja terena i igrališta, kako bi vreme koje deca provedu na otvorenom bilo kvalitetno i sigurno. 

U planu je pokretanje peticije, očekuje se odgovor od nadležnih

Ukoliko epidemiološka situacija to dozvoli, članovi inicijative u narednom periodu organizovaće tribine, a poziv za učešće uputiće svim zainteresovanim stranama. Planiraju i pokretanje peticije “Vratite bebama Neven”, kojom će od lokalnih, pokrajinskih i republičkih nadležnih organa zahtevati da se razotkrije ko je i zašto širio dezinformacije o bezbednosti vrtića “Neven” u Zrenjaninu, da se vrtić “Neven” u Zrenjaninu u što kraćem vremenskom roku adaptira i vrati u rad u punom kapacitetu, i da se u javnost iznese šta će biti sa objektom ukoliko u njemu ne bude vrtić.

“Pozivanjem većeg broja građana na akciju pokrenuće se pitanje od javnog interesa, jer u vezi sa dobrobiti najmlađih članova zajednice mora postojati konsenzus, te gradske vlasti moraju odgovoriti na zahteve svojih sugrađana budući da su u ovom slučaju korisnici najosetljivija grupa – deca”, dodaje ona.

U rad inicijative ukljuceni su Zrenjaninski socijalni forum i neformalna grupa roditelja dece iz vrtića “Neven”. Budući da je problem igrališta i zagađenja hroničan, projekat su podržali pojedinci koji su i ranije pokretali slične incijative.

Meštani sami uredili igralište u Orlovatu

Selo Orlovat pored Zrenjanina odnedavno ima potpuno uređeno dečje igrališe, koje su meštani uspeli da srede tako što su se sami organizovali. Na ovaj korak su se odlučili zbog toga što lokalna samouprava nije odgovorila na njihov zahtev za uređenjem ovog mesta za okupljanje dece, koje je u selu sve više. Meštani ne planiraju da se zaustave na ovom igrališu, žele da pronađu način da obnove čitav park, kao i sportske terene, kako bi Orlovat bilo divno mesto za odrastanje njihove dece.

Ideja je potekla od Aleksandre Kovačević Damjanov, koja sama ima devojčicu od četiri i dečaka od dve godine, koji nisu imali mesto na kome mogu da se igraju, a svakodnevno su prolazili pored nekada ruiniranog igrališta u centru sela. 

„Prvo sam počela da razmišljam šta bi moglo da se uradi da se ovo igralište dovede u neko normalno stanje, pa sam najpre kontaktirala lokalne medije da napravimo priču, ne bi li našli neke donatore. Dobili smo javno obećanje od lokalne samouprave da će se igralište srediti, ali do dana realizacije nikada nije došlo“, priča ova meštanka i dodaje da su nakon meštani rešili da uzmu stvar u svoje ruke, krenuli su da sakupljaju novac i da najpre raščiste mesto na kome je bilo igralište, a da onda i krenu u celokupno renoviranje. 

„Ovde praktično nije bilo ničega, tobogan je bio pukao, nije bilo ni jedne klupe, kante za smeće, ni klackalice, ljuljaške su bile u lošem stanju. Uz pomoć meštana, najpre Mike koji je bravar i Neleta koji je uradio sve stolarske radove, uspeli smo da sredimo prostor. Doniran nam je jedan tobogan, kućicu smo kupili od zajedničkog novca. Tako smo potpuno sami sve organizovali i renovirali“, kaže Kovačević Damjanov.

Prema njenim rečima, kroz igralište sada svakodnevo prođe stotinak dece i roditelja, koji su na igralištu u svako doba dana, s obzirom na to da je ono sada i osvetljeno. Plan je  da se u narednom periodu na igralištu namesti i česma sa vodom, kao i da se na zidu prodavnice, koji je deo igrališta, uradi mural Uroša Predića, simbola ovog sela, jer je čuveni dud ispod kog je ovaj umetnik slikao, na samo dvestotinak metara od samog igrališta. 

„Imamo ideju da, kada se smiri siutacija sa virusom, napravimo dečji vašar, na kome će mame, bake i deke na tezge izneti neke svoje proizvode za prodaju, a od sakupljenog novca ćemo finansirati mural i eventualno česmu“, najvaljuje Aleksandra Kovačević Damjanov. 

Selo Orlovat nalazi se 20-ak kilometara od Zrenjanina i ima oko 1500 stanovnika. Prema rečima meštanina Milana Živanova, ovo selo ima veliki potenicjal, jer u njemu živi mnogo mladih ljudi. To dokazuju i generacije novih učenika kojih je nekada bilo po šest ili sedam, sada ih ima preko 20, a u školi se otvara i predškolska grupa. Sve je više roditelja sa i po troje dece, što govori o tome da će se ovo selo tek razvijati. 

„Selo Orlovat je prvenstveno poznato po Urošu Prediću, našem istaknutom slikaru. Sada imamo i fudbalera Duška Tošića, koji je najavio da će investirati u fudbalski klub, koji u selu ne postoji već 30 godina. Imamo Tamiš, koji je na dohvat ruke, pa samim tim i potencijal za razvoj seoskog turizma, jer imamo mlade poljoprivredne proizvođače“, kaže Živanov i navodi  da selo ove godine zbog koronavirusa naročito dobija na značaju, jer mnogo ljudi dolazi iz grada i interesuje se za kupovinu kuća. 

„Mislim da će u narednom periodu biti toga sve više, zato je bitno da svoju životnu sredinu uredimo i učinimo je lepom, samim tim i da privučemo neke nove ljude, kako bi nam svima bilo dobro“, kaže ovaj meštanin. Smatra da pojedinac ima veliku moć u rešvanju problema koji ih okružuju, ali još veću moć imaju udruženi pojedinci, koji se bore za istu stvar.

„Ja sam bio oduševljen odazivom ljudi na prvu radnu akciju. Mnogo ljudi nam je doniralo sredstva, pomagali u radovima, bilo je prijatelja iz Beograda i Novog Sada koji su uplaćivali novac. Mi smo uradili mnogo veliku stvar, ali nećemo stati, planiramo da uredimo čitav park, koji je nekada bio prelep i želimo da mu vratimo stari sjaj, kao i sportske terene”, kaže Živanov i dodaje da bilo dobro kada bi im neke društveno-odgovorne kompanije ili lokalna samouprava pomogli da sve zajedno urede i naprave mesto za život u kome će svi uživati.