Stanari zgrade u Mirijevu sami uređuju mesto za druženje u dvorištu

Dvorište ispred zgrade u ulici Davorina Jenka 3a na Mirijevu polako dobija svoj oblik. Stanari zgrade za sada su zavrišili letnjikovac, ostaje im još uređenje dečjeg igrališta, za kojim su potrebe velike, s obzirom na to da u zgradi sada imaju 20, a uskoro će dobiti i 21. dete. Prema rečima stanara, ništa ne bi uspeli da urade za svoju zgradu da nisu udružili snage i od samog useljenja počeli da planiraju kako da zajednički urede prostor u kome žive. 

Osim uređenog parkinga koji je jedinstven za ovaj deo Mirijeva, ova zgrada uskoro dobija i kompleto opremljen prostor za zajedničko druženje i dece i odraslih.

Zorana Radoja iz stana broj 9 kaže da će ovaj prostor sigurno mnogo da se koristi, jer će biti prilagođen svim uzrastima, pa će i ona, iako nema decu, moći da provodi slobodno vreme sa prijateljima i komšijama.  

Većina mojih prijatelja se žali na to što nemaju parking mesta, mi to imamo. Oni koji imaju decu, nemaju gde da ih izvedu, osim u javne parkove, koji često nisu u blizini zgrade. Mislim da je zajedništvo u zgradi mnogo bitno, jer postoje stalni dogovori između stanara, zato što se neki moji prijatelji žale kako u njihovoj zgradi ne postoje ni skupštine stanara, niti bilo šta slično, nego im se javljaju samo kada treba da se daju neke pare. Ne sređuju zgradu, ne rade ništa ispred, što kod nas nije slučaj. Kod nas svi rade sve, a većinu radova i oko ovog parka izvode stanari zgrade, što je velika prednost. Svi se slažemo i tu smo jedni za druge, za šta god da treba“, priča ova stanarka.

Upravnik ove stambene zajednice Dejan Grujić kaže da su nakon pauze tokom vanrednog stanja, punom parom krenuli u sređivanje parkića u dvorištu zgrade. 

Završavamo prvu, možda i najtežu fazu, izgradnju letnjikovca. Posle toga pripremamo teren za nasipanje zemlje i postavaljanje trave. Kompletan letnjikovac je naših ruku delo, od obrađivanja drveta, šmirglanja, farbanja, postavljanje i tako dalje. Izvukli smo i instalaciju za vodu, koja nam je neophodna, a počeli smo da zidamo i roštilj. Letnjikovac će da nam služi za okupljanja, proslave dečjih rođendana i slično. Ostalo je da sredimo još teren za decu, pa ćemo nakon pripreme terena za travu sami da pravimo igračke po meri. Idemo korak po korak, jer kada pravimo te igračke, moramo da zadovoljimo želje sve dece, jer ih ovde imamo od godine, pa do 6“, priča Grujić. 

Najviše su ih, kako kaže, kočile vremenske nepogode i vanredno stanje tokom kog nisu mogli da nabavljaju materijal koji im je potreban, ali sada kada i dan duže traje, imaju vremena da rade i tokom radnih dana posle posla, i za vikend, kada se obično okupe svi i uređuju zajednički prostor od ranog jutra do kasno u noć.  

Savez stambenih zejednica – mogućnost da se poboljša život u zejednici
 

Na otvaranje parka stanari ove zgrade u Mirijevu planiraju da pozovu i komšije iz okolnih zgrada, jer će se u njemu, kako kažu, igrati i deca iz komšiluka. 

Nama jeste u interesu da nakon ovog projekta ljudi imaju šta da vide kod nas, i da im iznesemo plan za naše buduće delovanje. To podrazumeva organizovanje Saveza stambenih zajednica. U razgovoru sa nekim upravnicima zgrada video sam zainteresovanost za buduće zajedničko delovanje. Voleli bismo da idemo korak po korak, da kasnije možda prerastemo u neki veći Savez stambenih zajednica, pa nećemo ’držati’ samo našu ulicu, nego će se uključivati ljudi sa svih strana. Mi želimo da najpre ’pokrijemo’ Mirijevo, a ako bude zainteresovanih i iz drugih krajeva, zašto da ne?“, najavljuje Grujić.

Kako kaže, kroz ovaj savez bi probali da deluju na višim instancama, jer su upravo kroz projekat parkića ispred njihove zgrade videli da čovek kao pojedinac ne može ništa da traži od lokalnih ili gradskih vlasti.

Došli smo do zaključka da, ako bismo želeli nešto da ostvarimo, treba to da radimo kroz projekte, pa da krenemo da sređujemo prvo našu ulicu, pa zatim naš kraj, a da nekad u budućnosti delujemo i humanitarno, da pomažemo nekome i slično“, priča Grujić i dodaje da kraju u kome žive fali i neki rekreativni centar, odnosno tereni za košarku, mali fudbal, što je sledeći korak u delovanju ove stambene zadjednice. 

Pored toga, njegova želja je da oformi neku vrstu boks kluba otvorenog tipa, gde bi sva deca mogla da treniraju i troše energiju na pravi način.