Sove u Sremskoj Mitrovici bezbedne, postavljene nalepnice zbog refleksije svetlosti okolnih zgrada

Sove u Sremskoj Mitrovici su stalni stanovnici ovog grada. Nastanjene su u samom centru, između nekoliko zgrada. Ali kako se u tom prostoru, osim drveća, nalazi  i nekoliko zgrada sa brojnim staklenim prozorima, poput zgrade Srem gasa, sove se često povređuju, a neretko i stradaju. Naime, refleksija svetlosti na prozorima zbunjuje ptice koje naleću na staklo. Kako bi rešili ovaj problem, udruženje Ruralni centar sova postavilo je 32 nalepnice, i na taj način pokušavaju da spreče dalje povređivanje sova.

Kako kaže Marko Cvijanović iz ovog udruženja, cilj inicijative bio je da ljudima i samoupravi skrenu pažnju na zaštitu sova, poput male ušare u Sremskoj Mirovici.  

“Sve ovo smo pokrenuli sa dva cilja. Prvi je bio da sprečimo sudaranje odnosno direktno stavljanje sova u vreme zimovanja kad su kod nas u području, zbog refleksije stakla koje se stvara ovde usled staklenih površina. Drugi deo aktivnosti bio je da zagovaramo sa lokalnom samoupravom orezivanje drveća u vreme prolećnih radova kako bi uredili njihovo stanište u samom centru. Ostvarili smo oba cilja konačno, posle dugo vremena, u skladu sa svim kovid merama zbog kojih smo morali da odlažemo realizaciju aktivnosti”, kaže Cvijanović.

On dodaje da su uspeli da skrenu pažnju lokalnoj samoupravi na to da je, gde god su rađene aktivnosti uređivanja drveća, došlo do pomeranja jata i gnezdenja.

“Objasnili smo im bitnost same vrste. Gradska uprava za poljoprivredu i životnu sredinu je veoma dobro razumela naš problem i skrenuće pažnju dalje komunalnim upravama, odnosno ispekcijama grada koje rade na ovom problemu. Kao  što vidite, danas komunalno preduzeće nama čini uslugu. Postavljamo 32 nalepnice danas da bismo smanjili staklenu površinu koja se reflektuje sovama i zbog koje one ne vide jasno svoj odraz”, ističe on.

Na nalepnicama se ne nalaze samo sove, nego i sitne ptice pevačice kojih ovde u parku ima poprilično danas, kako vrabaca, tako i senica, crvendaća, žutarica i drugih.

“Mi smo vrlo aktivni u zaštiti životne sredine grada Sremska Mitrovica. Realizujemo projekat ‘Pet nije smeće’ gde u narednom periodu delimo 80 ručnih presa za pet ambalažu, da bi smanjili gabaritnost pet ambalažnog otpada čime se smanjuje ambalaža na jednu petinu. 80 posto zapremine se smanjuje tom aktivnošću, i samim tim se smanjuje karbonski otisak jednog vozila, umesto pet vozila da rasporede taj otpad, što nije mala stvar”, dodaje Cvijanović.

Osim ovoga, u poslednje vreme sade i drveće, pa ih očekuje i  sadnja 42 sadnice u sedam škola Mačvanske Mitrovice.

“Radimo takođe ‘Posadi svoj hlad’ odnosno sadimo sadnice jasenova, i tu smo regionalni partner u celom programu. Naglasio bih da smo ove godine bili aktivni u zaštiti ptica u ovom području, jer smo imali jedan veliki program sa gradom Sremska Mitrovica oko upravljanja ambalažnog pesticidnog otpada. Tada smo snimili i film o pravilnom ispiraju pesticidnog ambalažnog otpada, koji, za razliku od plastičnog otpada od pet ambalaže, uopšte nije naivan i bezazlen i ne može se ponovo upotrebljavati”, kaže Cvijanović.

Kako bi pomogli sovama, iz Srem gasa su kontaktirali udruženje Ruralni centar sova, jer, kako kaže izvršni direktor Dragan Budošan, nisu dovoljno stručni da odrede koja je pomoć potrebna ovim pticama.

“S obzirom da ovaj prostor oko upravnog objekta preduzeća ‘Srem gas’, ustvari predstavlja zimsko stanište sova, često se dešavalo da zbog reflektujućih stakala da se sove zalete i udare u ta stakla. Smatrali smo da to na neki način treba da rešimo i prvo smo pokušali sami, međutim, onda smo shvatili da nam za to treba stručna pomoć i angažovali smo udruženje koje se time bavi i zajedno sa njima danas smo rešili taj problem po njihovim preporukama kako to treba da izgleda”, kaže Budošan. 

Broj sova u ovom kraju je promenljiv, što zavisi od toga da li je zima jača ili blaža. Iz udruženja dodaju da im se broj smanjuje i zbog seče stabala, odnosno uništavanja krošnji na okolnom drveću gde borave. 

Da sove Sremice budu obeležje Sremske Mitrovice

Tokom hladnih dana, sove su stalni stanovnici Sremske Mitrovice. Smeštene su u samom centru grada, ušuškane između zgrada. Iako ih mnogi stanovnici nisu ni svesni ili ih primete tek kada vide njihov izmet na zemlji, ima zaljubljenika u ove ptice koji o njima brinu, redovno ih prebrojavaju i trude se da njihov opstanak ne bude doveden u pitanje, kao i da sova postane zaštitni znak Sremske Mitrovice.

Ovdašnjim sovama najviše smetaju stakleni portali i prozori okolnih zgrada, jer zbog refleksije često udaraju u njih, povređuju se, a neretko i stradaju. Ovim će se najpre pozabaviti članovi Ruralnog centra Sova.

Za početak ćemo zgradu pored koje su sove nastanjene brendirati, na prozore ćemo zalepiti nalepnice kako bismo sprečili dalje sudaranje sova sa staklom, i mogućnost da zbog toga uginu, jer smo, nažalost, imali takve slučajeve. Takođe, tokom ulične akcije upoznaćemo prolaznike i one koji rade u okolnim zgradama s tim da su ovde zimi sove, i sa njihovim značajem“, priča Gospava Kalaba iz Ruralnog centra Sova.

U Kikindi su od toga uspeli da naprave svoj brend. Ima i ljudi iz inostranstva koji dolaze tamo, a i u Srbiji su prepoznati kao grad sova. Sremska Mitrovica sa okolinom u određenim periodima ima veći broj sova od Kikinde“, kaže Kalaba.

Kako je čitav Srem poljoprivredno područje, a sove se hrane glodarima, višestruko su korisne u ovoj sredini, jer čiste žitnice, naročito zimi, kada im treba više od po stotinu miševa da bi se prehranile. Uprkos tome, narodno verovanje utiče na negativan stav stanovništva prema ovim pticama.

„Kod nas se veruje da sove donose nesreću, smrt i bolest, da su prenosioci mnogih zaraza i da su prljave jer se hrane glodarima. Jedan od kolega koji se duže bavi proučavanjem sova objasnio je razlog ovakvog verovanja – nekada su uslovi života bili drugačiji, a sove, naročito šumske, uvek je privlačila svetlost. Ako su ljudi imali nekog bolesnog u kući, tokom noći bi im bila upaljena sveća ili lampa, ka kojoj su sove išle. Naravno da su bile veće šanse da umre neko bolestan nego neko zdrav, kod koga je noću bio mrak. Zbog toga su ljudi pojavu sova povezivali sa smrću. I dan-danas, ukoliko je na kući sovino gnezdo, dešava se da ih ljudi uništavaju, spaljuju, a ptice se teraju kako bi se oterala nesreća iz porodice“, priča Kalaba.

Ljubav prema sovama, i pticama uopšte, kod članova Ruralnog centra Sova rodila se još u detinjstvu. Marko Cvijanović kaže da se u sove „zaljubio“ pre 25 godina, na konferenciji Rezervata prirode Zasavica.

Kao učenici smo se aktivno bavili biologijom i naukom, pa smo imali priliku da budemo deo osnivačke skupštine tada Udruženja pokreta gorana Sremska Mitrovica. Na pauzi smo na drvetu videli čudne oblike, koji su nekima ličili na ananas, nekima na neka druga čuda. Iz godine u godinu obilazili smo drveće, brojali sove i ta ljubav se razvijala. Neki od nas završili su biologiju, ekologiju ili slične nauke, da bismo krajem studija krenuli u veliku priču sa Društvom za zaštitu i proučavanje ptica, a kasnije smo osnovali svoje udruženje Ruralni centar Sova, koje se bavi zaštitom ptica i održivom poljoprivredom. Metodološki smo pristupali proučavanju sova, izlazili na teren, brojali ih na svakom drvetu, gledali koja je vrsta, procenjivali starost, tako da smo već desetak godina vrlo aktivni u tome“, priča Cvijanović.


Kako kaže, oni sove broje u Sremskoj Mitrovici, opštini Šid, i nekim selima severne Bačke. Pored gradske sove, koju će brendirati, odnosno jedne vrste utine ili male ušare, na ovim prostorima ima i ritske sove. Preko cele godine u Mitrovici može da se čuje kukumavka, zatim kukuvija, leti tu dolazi ćuk, a na severnim obodima grada nastanjena je i šumska sova. Posebno su ponosni na posetioca iz 2012. godine, a to je snežna ili uralska sova, koja je tada prvi put viđena u Vojvodini.

Broj sova kod nas je promenljiv. Kada su jače zime, bude ih više; tokom blagih zima, kao što je bila ova, manje njih dolazi na zimovalište. Broj im se smanjuje i zbog seče stabala, takozvane seče u glavu, odnosno uništavanja krošnji. Seča se obično vrši u vreme kada sova nema, tako da ljudi nisu ni svesni da su uništili zimovalište, mada smo ove godine imali slučaj da su sklanjali gnezda i seklo se dok su one tu, što je još opasnije“, upozorava Kalaba.

U nameri da očuvaju sove u Sremskoj Mitrovici, članovi Ruralnog centra Sova planiraju i druge akcije o značaju ovih životinja i radionice za decu i odrasle.