Dejan Grujić, Stambena zajednica Davorina Jenka 3a, Mirijevo: Sve je moguće samo ako postoji grupa ljudi sa istim interesovanjima i istim željama

Primer timskog rada, sloge i aktivizma mogli bismo da prepišemo od stanara iz ulice Davorina Jenka 3a iz Mirijeva. Reč je o 20 porodica koje nisu imale mesto za boravak sa decom i druženje. Nakon što im je investitor ustupio na korišćenje deo parcele namenjen za park, stanari su zasukli rukave i zahvaljujući svojoj inicijativi „Parkić za decu“, uredili prostor. Udruženim snagama postavili su klupice, izravnali površinu tada budućeg parka, postavili kante za smeće, a na tome se, kažu, neće zadržati. O svemu ovome za PROMENI govori jedan od inicijatora, Dejan Grujić.

-Zbog čega je aktivizam važan?

Današnje vreme je pokazalo da se neke stvari ne mogu samostalno izvršiti. Aktivizam je važan iz više razloga: potreba za aktiviranjem veće grupe ljudi, promocija određenih ideja, rad na samo promociji kao i promena svesti kod građana da neke stvari zavise i od nas samih, a ne samo od sistema.

-Koja je bila inicijalna kapisla da započnete Vašu aktivističku priču?

Kao što sam u više navrata rekao ideja naše organizacione jedinice, odnosno stambene zajednice je bila ta što pored velikog broja male dece hteli smo da napravimo nešto što bi moglo da koristi svima nama kao mesto za slobodne aktivnosti i opuštanje. U više navrata smo se obraćali državnim institucijama od sekretarijata za sport i omladinu, zelenila beograd, beokom centra, koji su nam odgovorili da oni nisu nadležni za privatne svoji i da mogu da izađu u susret samo ako je određena parcela u državnom vlasništvu. Zadnja opcija nam je bila platforma promeni.rs, koja je zainteresovala naša priča i koji su nam se obratili u roku od dva dana.

                                     Foto Dejan Grujić

-Da li ste nekada (i kada) poželeli da odustanete?

Mogu iskreno da kažem da sam u početku razmišljao o tome da odustanemo od ideje, ali naravno inat je bio jači od svega i želeo sam da ovaj projekat isteram do kraja po svaku cenu i da dokažem sebi da je ovako nešto moguće u Srbiji. Potrebno je samo strpljenje i upornost.

-Koji su Vam bili najveći izazovi tokom aktivističke borbe?

Najveći izazovi su nam bili ti što projekat nismo mogli da započnemo na vreme zbog vanredne situacije sa COVID 19 pa smo morali da se ubrzamo nakon ukidanja mera. Možda pod izazove mogu da navedem i to što smo svi radili nakon dolaska sa posla i što je određen broj ljudi koristio svoje godišnje odmore tokom leta pa smo morali malo da usporimo sa radovima. Drgih značajnijih izazova nije bilo.

-Najznačajniji trenutak, odnosno trenutak u kom ste pomislili da je vredelo truda?

Najznačajniji trenutak je taj kada smo proslavili prvi dečiji rođendan i kada smo shvatili da smo konačno uspeli da napravimo pravo mesto za takve aktivnosti. Danas je to tradicija i više od polovine članova danas ovde proslavlja rođendane za mališane. Mi konačno ne moramo više da brinemo da li nam se deca igraju u prašini ili na betonu.

-Po(r)uka budućim aktivistima…

Moja poruka budućim aktivistima je ta da uz malo truda i strpljenja moguće je uraditi ovako nešto u Srbiji. Potrebno je samo imati viziju i stremiti ka njoj. Naravno ovo sve je moguće samo ako postoji grupa ljudi sa istim interesovanjima i istim željama. Verujem da u Srbiji postoje još ovakvih ljudi kao što smo mi neka im ovo bude smernica za budući aktivizam. 

-Podrška kroz promeni.rs nam je značila zbog…

Obzirom da smo mi kao jedna nova celina tek stasala za ovakve projekte, sama podrška promeni.rs nam je značila kroz njihovo mentorstvo i verom da mi možemo da istrajemo u ostvarivanju cilja. Naravno uvek ljubazni i na raspolaganju ovi većinom mladi ljudi su na nas ostavili ogroman utisak da i mi sami probamo da poradimo na sebi i pokušamo zajednički da se ujedinimo u što većem broju kako bi svoje buduće projekte mogli da ostvarimo i na lokalu.

Mirijevski parkić: Složne komšije zajedno do lepšeg okruženja

Dvorište zgrade u ulici Davorina Jenka u Mirijevu polako dobija oblik kakav su stanari zamislili pre više od godinu dana, kada su došli na ideju da neupotrebljiv prostor ispred zgrade pretvore u dečje igralište i prostor za okupljanje. Tako će ubuduće stanari moći da predahnu na  dizajniranoj betonskoj klupici, nastaloj prema zamisli udruženja „Satibara“. Klupica je ukrašena vajarskim radovima dece iz Mirijeva, koji su nastali u sklopu projekta „Pozdrav iz kraja“.

„Odlučili smo da to u nekom prostoru ostane kao njihov pečat, jer su oni ti koji će još dugo tu živeti i rasti. Čuli smo ranije za park u Davorina Jenka i pričali smo deci o njima, a ovim primerom smo želeli da ih motivišemo i objasnimo im šta je to aktivizam, kako da razmišljaju o svom kraju iz više uglova. Sa grupom dizajnera smo došli na ideju da osmisle klupicu na kojoj će moći da se postave svi radovi koje su pravili najmlađi“, objašnjava Marija Rodić iz organizacije Satibara.

Pored klupice, udruženje će stanarima ove zgrade pokloniti i mural na zidu pored ulaza u zgradu, jer su, kako kaže, ovi stanari velika inspiracija i redak primer saradnje i sloge među komšijama. 

„Ja se i sama pitam kako se tako dobro slažu jer ih je dosta, a uglavnom komšijski odnosi u zgradama baš i nisu dobri. Oni su jedna velika porodica, to je super stvar i baš mi je drago da ih pominjemo i kroz naš projekat, da su deca svesna da tako nešto može da se uradi. Kada ih mi pitamo koji su im najveći problemi, kažu da je to nedostatak osnovnih škola u Mirjevu. Oni misle da je to tako i da to nema veze sa njima. A mi smo im kroz ovu priču davali primer kako da reaguju kada im nešto nedostaje ili žele da bude bolje. I sada oni znaju šta znači stambena zajednica i kako to funkcioniše. Oni mogu da budu inspiracija za stambene i sve druge zajednice, jer svaka od njih ima mnogo problema koje zajednički mogu da reše“, priča Rodićeva.

Ono što ovaj park čini specifičnim je činjenica da su većinu radova izveli potpuno sami. Stanari su pri kraju radova na uređenju prostora ispred zgrade, a park već služi svrsi kojoj je i namenjen. 

„Prostor koristimo već par meseci, najviše za zajednička druženja, jer imamo letnjikovac u kome se okupljaju odrasli, a deca se najviše igraju na prostoru na kome je trava. Park najviše koristimo za proslave i rođendane, do sada smo ih već imali nekoliko, okupimo se svi, bude mnogo dece, jer ih trenutno u zgradi imamo 21“, priča stanar Stefan Dončevski i dodaje da svakog dana po trojica ili četvorica muškaraca iz zgrade rade na uređenju. U završnoj fazi postaviće i mobilijar za decu, koji će zadovoljiti sve uzraste dece u zgradi.  

Saradnja između organizacija koje imaju isti cilj – da učine zajednicu boljom, kao što je ova između Satibare i stambene zajednice u Mirijevu, nije redak slučaj, priča Isidora Petrović iz Fondacije Jelena Šantić. 

„Ovde je specifično to da je Satibara radila sa decom iz Mirjeva, a mi smo podržali baš stambenu zajednicu iz Mirijeva. Odlučili su se na saradnju, što je zapravo prilika da park, koji je investitor ustupio kao privatnu parcelu, počne da se koristi kao javni prostor, tako što će deca imati mogućnosti da iscrtaju zid i da svojim vajarskim radovima doprinesu poboljšanju prostora. Primera ima još, naročito među orgnizacijama koje se bave zelenim pitanjima, jer su organizacije videle da, pre svega, mogu da uče jedna od druge, a da sa druge strane, kao na ovom primeru parka, konkretno doprinesu tome da park lepo izgleda i da bude funkcionalniji“, objašnjava Petrovićeva.

Kako kaže, za svakog pojedinca, ali i za oranizovane grupe, uvek postoje dva puta – prvi je da budu očajni što se ništa ne dešava ili zato što institucije ne odgovaraju na zahteve, ili da urede nešto. 

„Postoje različiti načini na koje možemo da podstaknemo institucije da rade ono za šta su zadužene i kako da izlaze u susret potrebama stanara, ali u ovom konkretnom slučaju stanari su se odlučili da, s obzirom na to da nisu dobili konkretne odgovore, preuzmu stvar u svoje ruke i počnu samostalno da uređuju park, a onda su naišli na našu podršku i to je bila odlična prilika za saradnju“, kaže ona i dodaje da, koja god da je zajednica u pitanju, uvek postoji mogućnost da se ulepša zajednički prostor i da bude u skladu sa potrebama ljudi koji tu žive. 

Stanari zgrade u Mirijevu sami uređuju mesto za druženje u dvorištu

Dvorište ispred zgrade u ulici Davorina Jenka 3a na Mirijevu polako dobija svoj oblik. Stanari zgrade za sada su zavrišili letnjikovac, ostaje im još uređenje dečjeg igrališta, za kojim su potrebe velike, s obzirom na to da u zgradi sada imaju 20, a uskoro će dobiti i 21. dete. Prema rečima stanara, ništa ne bi uspeli da urade za svoju zgradu da nisu udružili snage i od samog useljenja počeli da planiraju kako da zajednički urede prostor u kome žive. 

Osim uređenog parkinga koji je jedinstven za ovaj deo Mirijeva, ova zgrada uskoro dobija i kompleto opremljen prostor za zajedničko druženje i dece i odraslih.

Zorana Radoja iz stana broj 9 kaže da će ovaj prostor sigurno mnogo da se koristi, jer će biti prilagođen svim uzrastima, pa će i ona, iako nema decu, moći da provodi slobodno vreme sa prijateljima i komšijama.  

Većina mojih prijatelja se žali na to što nemaju parking mesta, mi to imamo. Oni koji imaju decu, nemaju gde da ih izvedu, osim u javne parkove, koji često nisu u blizini zgrade. Mislim da je zajedništvo u zgradi mnogo bitno, jer postoje stalni dogovori između stanara, zato što se neki moji prijatelji žale kako u njihovoj zgradi ne postoje ni skupštine stanara, niti bilo šta slično, nego im se javljaju samo kada treba da se daju neke pare. Ne sređuju zgradu, ne rade ništa ispred, što kod nas nije slučaj. Kod nas svi rade sve, a većinu radova i oko ovog parka izvode stanari zgrade, što je velika prednost. Svi se slažemo i tu smo jedni za druge, za šta god da treba“, priča ova stanarka.

Upravnik ove stambene zajednice Dejan Grujić kaže da su nakon pauze tokom vanrednog stanja, punom parom krenuli u sređivanje parkića u dvorištu zgrade. 

Završavamo prvu, možda i najtežu fazu, izgradnju letnjikovca. Posle toga pripremamo teren za nasipanje zemlje i postavaljanje trave. Kompletan letnjikovac je naših ruku delo, od obrađivanja drveta, šmirglanja, farbanja, postavljanje i tako dalje. Izvukli smo i instalaciju za vodu, koja nam je neophodna, a počeli smo da zidamo i roštilj. Letnjikovac će da nam služi za okupljanja, proslave dečjih rođendana i slično. Ostalo je da sredimo još teren za decu, pa ćemo nakon pripreme terena za travu sami da pravimo igračke po meri. Idemo korak po korak, jer kada pravimo te igračke, moramo da zadovoljimo želje sve dece, jer ih ovde imamo od godine, pa do 6“, priča Grujić. 

Najviše su ih, kako kaže, kočile vremenske nepogode i vanredno stanje tokom kog nisu mogli da nabavljaju materijal koji im je potreban, ali sada kada i dan duže traje, imaju vremena da rade i tokom radnih dana posle posla, i za vikend, kada se obično okupe svi i uređuju zajednički prostor od ranog jutra do kasno u noć.  

Savez stambenih zejednica – mogućnost da se poboljša život u zejednici
 

Na otvaranje parka stanari ove zgrade u Mirijevu planiraju da pozovu i komšije iz okolnih zgrada, jer će se u njemu, kako kažu, igrati i deca iz komšiluka. 

Nama jeste u interesu da nakon ovog projekta ljudi imaju šta da vide kod nas, i da im iznesemo plan za naše buduće delovanje. To podrazumeva organizovanje Saveza stambenih zajednica. U razgovoru sa nekim upravnicima zgrada video sam zainteresovanost za buduće zajedničko delovanje. Voleli bismo da idemo korak po korak, da kasnije možda prerastemo u neki veći Savez stambenih zajednica, pa nećemo ’držati’ samo našu ulicu, nego će se uključivati ljudi sa svih strana. Mi želimo da najpre ’pokrijemo’ Mirijevo, a ako bude zainteresovanih i iz drugih krajeva, zašto da ne?“, najavljuje Grujić.

Kako kaže, kroz ovaj savez bi probali da deluju na višim instancama, jer su upravo kroz projekat parkića ispred njihove zgrade videli da čovek kao pojedinac ne može ništa da traži od lokalnih ili gradskih vlasti.

Došli smo do zaključka da, ako bismo želeli nešto da ostvarimo, treba to da radimo kroz projekte, pa da krenemo da sređujemo prvo našu ulicu, pa zatim naš kraj, a da nekad u budućnosti delujemo i humanitarno, da pomažemo nekome i slično“, priča Grujić i dodaje da kraju u kome žive fali i neki rekreativni centar, odnosno tereni za košarku, mali fudbal, što je sledeći korak u delovanju ove stambene zadjednice. 

Pored toga, njegova želja je da oformi neku vrstu boks kluba otvorenog tipa, gde bi sva deca mogla da treniraju i troše energiju na pravi način. 

Investitor ustupio stanarima u Mirijevu parcelu za park

Stambeni blok u ulici Davorina Jenka 3a u Mirijevu uskoro će imati sopstveno igralište za decu koja se sada igraju ili na parkingu, ili na igralištima drugih, udaljenih blokova. Ovo igralište biće posebno po tome što su stanovnici ovih zgrada do njega došli zajedničkim angažovanjem i željom da stvore mesto na kome će se deca igrati bezbedno, a roditelji kvalitetno provoditi vreme s njima.

Upravnik ove stambene zajednice Dejan Grujić kaže da je parcela gde se pravi igralište ostala jedino parče u celom bloku zgrada koje nije moglo da se zaspe betonom jer je na njoj dalekovod. Iako je investitor tu mogao da napravi parking, u dogovoru sa stanarima ustupio im je parcelu da je upotrebe onako kako njima odgovara.

„Ideja je da na ovom prostoru napravimo kutak za decu i nas odrasle. Predlog je da u jednom delu bude letnjikovac, u drugom prostor za roštilj, i mobilijar za decu. Mislili smo da bi to moglo da bude mesto gde ćemo moći da proslavljamo dečje rođendane, družimo se i provodimo slobodno vreme“, rekao je Grujić.

Stanari su već krenuli da sređuju zelenu površinu i pretvaraju je u kutak za decu, mada, kažu, nije jednostavno.

„Otkad sam preuzeo funkciju upravnika, zvonio sam na vrata mnogih organizacija da pomognu ko koliko može, nekim mobilijarom, sadnicama i slično. Međutim, vrata su bila zatvorena, svi su se pravdali činjenicom da je to privatna površina, i da bi pomogli da je javna“, priča Grujić i dodaje da su pomoć za opremanje ovog prostora dobili nakon prijave na sajt promeni.rs.

On ističe da je u planovima za uređenje ovog prostora najbitnije što nijednu odluku ne donosi pojedinac, već da zajedno odlučuju o svemu.
„Mi smo se baš nekako našli, kao velika porodica smo, zajedno slavimo i slave i dečje rođendane. Pomažemo jedni drugima, tu smo da jedni drugima pripazimo decu. Mi smo i bez igrališta stalno napolju, a ovo će mnogo pomoći i roditeljima, i deci u njihovom razvoju da ostanu sa svojim drugarima“, ističe jedna od komšinica.

Isidora Petrović iz Fondacije „Jelena Šantić“ smatra da bi ovaj prostor verovatno još dugo stajao neuređen da se stanari nisu sami angažovali da ga srede.

„Najlepše u ovoj priči jeste to što je čitava stambena zajednica angažovana. Kontaktirali su s nama preko platforme promeni.rs i sada svi zajedno oblikujemo kako će park izledati i koje će sadržaje imati. Stanari su već dobro organizovani – napravili su klupice, prelaz za kolica na stepenicama. Vrlo su osetljivi za prostor koji ih okružuje i vrlo su raspoloženi da ga unaprede, zbog sebe, zbog druženja, a pre svega zbog dece“, priča Petrovićeva.

Stanari su shvatili da je i za ovako malu aktivnost neophodno da se udruže, kaže ona. Upravo je takvo udruživanje, kako u jednom bloku zgrada, tako i sa susednim stambenim jedinicama, neophodno da bi se istupilo prema investitorima, donatorima ili institucijama koje bi mogle da im pomognu u uređivanju, zaključuje Isidora Petrović.