Čitateljke koje su se pobunile protiv stereotipa

Savremeno doba podrazumeva da je svaki mlad čovek na dnevnom nivou „bombardovan“ velikom količinom informacija, bilo da one dolaze iz knjiga i časopisa, bilo sa portala, društvenih mreža i drugih medija. U takvoj situaciji za mlade ljude naročito je bitno da te informacije čitaju na pravi način, da čitaju „svojom glavom“ i između redova. Grupa „Pobunjene čitateljke“ iz Beograda okupila se sa željom da kod mladih razvije kritičko mišljenje pre svega prilikom čitanja književnosti, ali i ostalih medijskih sadržaja.

Književna kritičarka Irena Jovanović, jedna od članica ekipe „Pobunjene čitateljke“, smatra da mlade devojke treba da imaju svoj prostor za pisanje i objavljivanje književnih kritika.

Jedan od naših glavnih ciljveva je ohrabrivanje mladih žena za ulazak u javni prostor, kao i za promovisanje feminističke književne kritike. Ovog leta planiramo akciju sa tinejdžerkama i tinejdžerima, a tema je centralna književna junakinja koja bi trebalo da bude nešto drugačija od onoga na šta smo navikli u književnom kanonu i u lektiri. Činjenica je da se u školskoj lektiri retko susrećemo sa pozitivnim primerima ženskih likova, odnosno junakinjama koje imaju glas, nisu stereotipno prikazane, aktivne su, centralne za priču ili njihov srećan kraj ne znači da se srećno udaju ili da završe u nekom ostvarenom ljubavnom zapletu“, priča Jovanovićeva i dodaje da je mladima lektira često dosadna upravo zbog toga što ne mogu uvek da se poistovete sa tekstovima koje čitaju, zbog čega je i kultura čitanja u sve goroj poziciji.

Zbog toga želimo da ukažemo na neke knjige koje postoje, popularne su i promovišu junakinje koje odudaraju od onoga na šta smo navikli, i koje su možda čak i feministički angažovane ili pokazuju neku inicijativu koja bi trebalo da bude dobar primer današnjim devojčicama i devojkama. One se nalaze u književnim tekstovima koje publika danas dosta čita, ali se o njima kritički ne razgovara. Želimo da ohrabrimo devojčice i devojke da pišu književnu kritiku i da obrate pažnju na ženske likove i da iz te perspektive posmatraju književna dela i na taj način ih ocenjuju“, kaže ova pobunjena čitateljka.

Kako kaže, one će napraviti neke vrste smernica za kritikovanje i biće podrška svima koji se prijave da pišu. Pripremiće jasno konstruisan spisak knjiga o kojima se može pisati, a koje će sigurno biti zanimljive čitateljkama i čitaocima, jer se radi o popularnim naslovima domaće i strane produkcije za decu i mlade. Svim autorima će književne kritike biti objavljene na sajtu bookvica.net, a pored toga na poklon dobijaju knjigu, i to ne samo oni, već i po jedan njihov prijatelj koga budu tagovali.

Jedan od najvažnijih ciljeva ove akcije je promovisanje kritičkog čitanja, jer naš obrazovni sistem ne podstiče tako nešto, iako bi to trebalo da mu bude jedan od osnovnih ciljeva. Programi, pre svega lektira, ne idu u korak sa vremenom i sa onim što interesuje decu, ta lektira nije komunicirala ni sa mnom kada sam bila u školi pre više od 10 godina, a kamo li sa današnjom decom. Sistem je zastareo iz teorijskog ugla, ali i iz kritičarskog ugla, jer mi u školi retko kada dobijamo priliku da stvarno učimo o savremenim i progresivnijim teorijama kao što su feministička ili postkolonijalna. To je nužno za današnje čitalačko iskustvo, ne samo u pogledu književnosti, nego i za čitanje svih drugih sadržaja, pošto smo bombardovani različitim pričama, vestima i narativima, bilo da su to pesme, bilo filmovi ili knjige. Ukoliko bismo naučili kritički da čitamo i da razmišljamo o tim narativima, što se uči kroz čitanje knjiga, da bismo mogli drugačije da posmatramo stvarnost, da čitamo vesti, kako bismo znali kome možemo da verujemo. Čitalačko znanje i umeće nije samo vezano za književnost, a sigurno je da se na književnosti najbrže uči i da je najprivlačnije tu ga trenirati“, smatra Jovanovićeva.

Njena koleginica Marija Božić preporučuje današnjim tinejdžerkama i tinejdžerima da istražuju domaće i strane izdavače, jer postoji mnoštvo knjiga koje se tiču baš njih i problema koje muče mlade u njihovom uzrastu. Kako kaže, bitno je da u svakom tekstu koji čitaju probaju da pronađu skriveno značenje i da razmišljaju o njemu.

Knjiga otvara svet koji je bogat, raznolik i ona progovara o svemu onome što nas okružuje, samo na jedan zanimljiv i mnogo bogatiji način. Svi problemi sa kojima se mi suočavamo u stvarnosti, bez obzira na to koliko godina i životnog iskustva imamo, već je neki pisac obradio u svojim knjigama, i možemo nešto da naučimo, da izvučemo neke pouke, ali možemo i da kažemo: ’Ovo nije dobro, ja ću da napišem nešto mnogo bolje i istinitije’. Književnost korespondira sa našim svetovima, čitamo zato što nam je važno da pronađemo sebe u nekim pričama, da razumemo svoje ili tuđe pozicije, odnosno da razumemo svet. Književnost zato postoji, zato pišemo, zato i čitamo“, poručuje Božićeva.

„Pobunjene čitateljke“ postoje od 2013. godine, a formalno su registrovane 2018. Od početka se bave književnom kritikom i trude se da prošire svoju mrežu kritičarki po Srbiji, ali i regionu, pa tako imaju članove u Makedoniji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Sloveniji. Trenutno jezgro udruženja čini 20-ak kritičarki i kritičara i još desetak njih je u mreži.

Do sada smo imali nekoliko projekata, 2018. smo radili ’Rat iz dečje perspektive’, koji se bavio kritičkim čitanjem književnosti u periodu od 1945. godine pa do savremene književnosti. Bavile smo se i monitoringom književne kritike, pratile smo koliko je ima u javnom prostoru, odnosno koliko su kritičarke prisutne i koliko ima književnosti koje se bave feminizmom. Pokrenule smo i sajt ’Mini bukvica’, koji se bavi književnom kritikom omladinske i književnosti za decu. Tu svakodnevno preporučujemo dela našim najmlađim čitaocima i trudimo se da to budu najnovija dela savremene domaće i strane književnosti“.

Među domaćim autorkama pobunjene čitateljke izdvajaju najpre Jasminku Petrović, u čijim knjigama ima junakinja kakve one žele da istaknu, a pre svega njena knige „Leto kada sam naučila da letim“ i „Sve je u redu“. Pored toga, za treniranje kritičkog čitanja pogodna je i knjiga Vesne Aleksić „Sazvežđe violina“, zatim Zorana Penevskog „Sara i januar za dve devojčice“. Od stranih autora preporučuju Džendi Nelson, kao i Endži Tomas i njegovu knjigu „Ta mržnja koju seješ“, koja je aktuelna zbog trenutne situacije u Americi, vezane za rasizam.