dr Iva Čukić – Aktiviranje prostora u Javnoj svojini za potrebe organizacija civilnog društva

 

 

Gotovo svaki grad ili opština u Srbiji poseduje veliki broj neiskorišćenog i napuštenog prostora u javnoj svojini čija primarna namena više nije održiva ili za koji već duže vreme ne postoji interesovanje na tržištu. S druge strane, udruženja građana, grupe i pojedinici koji svojim delovanjem pokrivaju različite oblasti, svakodnevno su u potrazi za prostorom i načinima na koji bi mogao da se koristi pod stimulativnim uslovima. Proteklih nekoliko godina su gotovo na celoj teritorije Srbiji zabeležene građanske inicijative okrenute aktiviranju imovine u javnoj svojini, ali bez većih uspeha realizacije.

Analizom legislativnog okvira koji pokriva pitanje raspolaganja prostornim resursima u javnoj svojini prepoznaje se naglašena orijentacija ka komercijalnom interesu, što znači da civilni sektor ima isti tretman kao i komercijalni sektor, odnosno privredni subjekt. Zakonski osnov za ovo pitanje ogleda se najviše u Zakonu o javnoj svojini kojim se u praksi legitimizuje komercijalni interes kao osnovni interes kojim se treba rukovoditi kada institucije raspolažu imovinom koja im nije neophodna radi obavljanja delatnosti.

Još jedan dokument koji se u određenoj meri bavi ovim pitanjem je  Uredba o uslovima pribavljanja i otuđenja nepokretnosti neposrednom pogodbom i davanja u zakup stvari u javnoj svojini, odnosno pribavljanja i ustupanja iskorišćavanja drugih imovinskih prava, postupcima javnog nadmetanja i prikupljanja prismenih ponuda. Ova uredba u praksi  samo jednim članom (čl. 12) definiše neposrednu pogodbu i daje svoju listu oblasti udruženja kojima je tako moguće dodeliti prostor, isključujući sva ona udruženja koja ostvaruju neke prihode, iako je to legitimno prema Zakonu o udruženjima.

Preporuka je da upravljanje javnom svojinom mora imati kao imperativ javni interes građana. Lokalne samouprave morale bi da prostor učine dostupnim kroz javne konkurse, zatim neprofitne režime korišćenja, i stimulisanje određenih aktivnosti putem različitih mera, kojim bi i civilni sektor bio uzet u jednako razmatranje kao i oni sektori koji se bave komercijalnim delatnostima.

Detaljnije možete pročitati studiju slučaja (OVDE)