„Okvir života“ iz Mionice napravio kućicu za očuvanje starih sorti semena

Ekološki pokret „Okvir života“ iz Mionice u proteklom periodu adaptirao je kućicu koja će biti namenjena kvalitetnom očuvanju starih sorti semena, kojih već sada ima više od 400. U ovoj kućici nalaze se semena tikvi, paradajza, paprike, ali i neke zaboravljene biljne vrste poput boba, graha poljaka i leblebije.

„Okvir života“ skoro čitavu deceniju čuva stare sorte semena voća i povrća. Da bi čuvano seme bilo što kvalitetnije, morali su da naprave prostor za njegovo čuvanje. Prema rečima Ivane Petrović iz ovog pokreta, ako imate gde da čuvate seme na kvalitetan način i ako je ono na bezbednom, onda ste u tome uspeli.

Mi imamo uvek imamo rezervu semena za sve one kojima setva i sadnja ne uspe, što je jako bitno da bismo što duže živeli i održavali ovu ideju“, dodaje ona.

Ono što planiraju u narednom periodu jeste pre svega da pokriju tri važne oblasti, a prva je zaštita i promocija starih sorti

To je ono što smo i do sada radili, to su mapiranja starih sorti i njihova identifikacija. Tragamo i dalje za semenkama, virimo i dalje po baštama i umnožavamo ta semena“, objašnjava.

Drugi aspekt je, dodaje, naučni jer žele da kao naučnici doprinesu saznanjinama o starim sortama. Treća faza je rad sa proizvođačima.

Donekle rad sa proizvođačima je istovremeno i rad sa potrošačima. Zašto da kupimo te sorte, zašto su one nama potrebne? Zašto neko ko proizvodi stare sorte bi trebalo to da radi? Mi smo malo istražili te primere agrobiznisa u svetu i zaključili da su stare sorte izuzetno aktuelne i da njihovo vreme tek dolazi“, ističe Petrovićeva.

Na pasošima detalji o nastanku i uzgoju svake sorte

Stare sorte koje se nalaze u novom prostoru su uglavnom retke koje se uglavnom ne mogu naći tek tako. Bitna stvar jeste da svaka vrsta u ovom kutku ima svoj pasoš odnosno podatke koji su detaljni. Sem toga, tu se nalazi i mali herbar voćnih vrsta gde se nalaze uzorci listova.

Nekad nije bitno znati samo koja je vrsta u pitanju, na primer pasulj, nego kako je taj poljoprivrednik tu sortu gajio, jer ako propustite taj važan detalj, neće vam uspeti gajenje. Takođe, jako je nam je bitno gde je sorta nastala, gde se održavala jako dugo, zato što je svaka sorta prilagođena mikroklimatskim uslovima u kojima se razvijala tako da paprika iz Pirota nikada ne može biti istog ukusa kao kada se gaji npr u zapadnoj Srbiji“, dodaje ona.

U kućici se nalaze još nova semena koja su pristigla, koja tek treba da dobiju svoj pasoš.

Najviše imamo tikvi i pasulja, tu su naravno paradajz i paprike, boranije i tako dalje, ali imamo i neke vrste koje su zapostavljene, biljne vrste, a koje smo nekada jeli. Na primer pre otkrića Amerika, pre dolaska pasulja, paprike, paradajza, bundeve, kao što su bob, grah poljak, leblebija i slično“, kaže.

Strateški planovi za uspešnu budućnost

Projekat “Tvoje mesto u Srbiji” ih je stvorilo kao organizaciju. Kroz sistem podrške su, zahvaljujući zajedničkom planiranju, postali tim, te mogu da neke stvari koje žele da rade, tek sada imaju kapaciteta da ih urade.

Ranije smo imali dobru volju, ali tek sada imaju jasan plan, tek sada možemo govoriti u pravom smislu o ekološkom pokretu ‘Okvir života’ u smislu kao organizacije. Građani su izuzetno zainteresovani, te mora reći da je jako zahvalna medijima koji su tome i doprineli“, dodaje ona.

Sem toga, zahvaljujući projektu “Tvoje mesto u Srbiji” uspeli su da naprave strateško i finansijsko utemeljivanje svog udruženja.

To znači da smo definisali kuda idemo, šta želimo da postignemo dugoročno i na koji način da to postignemo tako da je naš plan zacrtan za nekih pet, pa čak možemo slobodno reći i deset godina. Takođe smo sproveli i selekciju i obuku koordinatora lokalnih banaka semena. U pitanju je bio otvoren poziv u kome smo pozvali sve zainteresovane da nam se obrate i da se prijave na obuku“, dodaje ona.

Prednost zbog specifičnosti teme imali su ljudi iz poljoprivredne struke, tako da su na kraju selekcije i obuke promovisali devet koordinatora odnosno uspostavili su saradnju sa devet fizičkih i pravnih lica. Oni će takođe čuvati stare sorte voća u Srbiji, svako na svoj način i u skladu sa svojim kapacitetima.

Veliku zahvalnost, kažu, duguju i medijima. Petrovićeva kaže da su zahvaljujući njima građani prepoznali rad ekološkog pokreta, te je zainteresovanost građana velika, što starije populacije, to i mlađe, što ovaj pokret posebno raduje.

Ukusi i mirisi zaboravljenih sorti voća na izložbi u Beogradu

Da su stare, autohtone sorte voća bogatstvo jedne zemlje koje treba čuvati, ponovo nam je pokazao ekološki pokret „Okvir života“ iz Mionice. Oni su, prvi put od kada postoje, izašli iz svoje opštine kako bi stare, ponegde i zaboravljene sorte voća predstavili Beograđanima na izložbi „Stare sorte Srbije“.

Teško je opisati miris zrelih jabuka, krušaka i ostalog svežeg i sušenog voća koji je u subotu ispunio hol Privredne komore Srbije. Upravo tamo je ekološki pokret iz Mionice, poznat po svojoj banci semena, izložio plodove koje su njegovi članovi skupljali iz različitih krajeva zemlje. 

Na izložbi imamo najviše jabuka i krušaka jer je sada njihova sezona. Imamo i divljih voćkarica, kao što su glog, drenjina, trnjina, divlja jabuka i kruška. To su naši divlji genetički resursi. Tu su i sorte jabuka poput senabije, vajlije, slatkače, kolačare… Od krušaka imamo bakvače, lončare, takušu“, navodi Ivana Petrović, koordinatorka Banke semena.

Neprskano, prirodno i zdravo voće brali su sa drveća starog i preko stotinu godina, a upravo je takvo voće, koje, kažu, nije na „intenzivnoj nezi“, ono čime gazdinstva u Srbiji treba da se ponose, ali i čuvaju. Svaki od ovih plodova po nečemu je specifičan, pa su im ljudi na osnovu tih osobina davali imena.

Lepocvetka jabuka – ona ima najlepši cvet. Kolačara – od nje se prave kolači, ona je kisela. Slatkača je slatka i dugo traje. Bakvača kruška se kuva i peče, ona je večera kod seljaka… Ilinjača stiže o Ilindanu, sazreva po mesec dana dajući po koji plod dnevno, taman toliko koliko gazdinstvu treba za pitu. Takuša, ova kruška je ranije služila za pravljenje osvežavajućeg pića vodnjike“, navodi Predrag Peca Petrović, osnivač pokreta „Okvir života“. 

Nijedna sorta ovog voća nije ista… Svaka ima prijatan i jak miris, različite ukuse, a one su, kažu u ovom pokretu, rezervoar dobrih gena, koji kasnije mogu da se iskoriste za dobijanje još boljih sorti.

Podršku pokretu „Okvir života“ da organizuje ovakvu izložbu dao je i Prirodnjački muzej iz Beograda, gde već godinama postoji slična postavka, čiji je autor Aleksandra Savić iz Prirodnjačkog muzeja u Beogradu.

Mi nismo svesni šta imamo. U inostranstvu kilogram jabuka košta 4 evra, a nama voće raste nadohvat ruke, besplatno je i plodorodno. Mi nećemo ostati gladni kako god da se okrene. Treba to sve sačuvati, unaprediti i iskoristiti u budućim kalemljenjima. Ovo voće ima veliku vrednost kao kulturno nasleđe, prirodno nasleđe, u krajnjoj liniji kao naše porodično nasleđe…“, navodi Savić.

Nakon izložbe svi voćari mogli su da razmenjuju seme biljaka, ali i da čuju korisne informacije o njihovoj sadnji i obradi. Takvu podršku ovaj pokret daje onima koji žele da im se priključe, a svi zainteresovani – od iskusnih poljoprivrednika, do onih koji tek ulaze u taj svet, mogu da ih potraže na društvenim mrežama. Osim očuvanja starih sorti voća i povrća, cilj je da se uz to razvija i seoski turizam. 

Turisti ne žele da na poljoprivrednim gazdinstvima vide ono što mogu videti svuda. Naše stare sorte su odlika identiteta, nacionalnog karaktera, pa samim tim i promocija malih seoskih gazdinstava. To im je prilika da se istaknu i budu konkurentni velikim proizvođačima“, objašnjava Ivana Petrović.

Ljubitelji prirode iz Mionice realizovali su dugo pripremanu ideju da ožive i vrate staru slavu gotovo zaboravljenim sortama voća koje bez ičije pomoći raste i rađa na plodnom tlu Srbije. Kako kažu, osim čuvanja starih vrsta, kalemljenjem ovih biljaka nastaju još bolje i kvalitetnije sorte, te su oni rešili da naprave „živu“ banku semena kako bi svi ljudi koji žele mogli da dođu do plodova po kojima su krajevi u Srbiji bili nadaleko poznati.